Povodom proglašenja oslobađanja Kobanija – “kurdskog Staljingrada” – odajemo počast našim drugaricama i drugovima palim tijekom opsade tog grada i revolucije u Rojavi.
Continue reading Pali borci drugarske organizacije MLKP u Rojavi
Povodom proglašenja oslobađanja Kobanija – “kurdskog Staljingrada” – odajemo počast našim drugaricama i drugovima palim tijekom opsade tog grada i revolucije u Rojavi.
Continue reading Pali borci drugarske organizacije MLKP u Rojavi
Napad na satirični časopis Charlie Hebdo i ubojstvo 17 ljudi zapadni političari i mediji su označili kao napad na slobodu govora. Ti “ljubitelji slobode” nerijetko su nam pokazali da je za njih sloboda govora samo ona koja se poklapa s njihovim interesima. Ona koja u “mirovnim misijama” i napadima bespilotnih letjelica vidi širenje demokracije. Koja kod ubijanja djece i civila vidi samo kolateralnu štetu. Kada netko u ime slobode govora prokaže kakve sve perfidne metode koriste tajne službe da bi nas kontrolirale, onda je on izdajica nacionalnih interesa i prijete mu drakonske kazne. Kad god je bilo potrebno obraniti svoje interese taj Zapad je podržavao najreakcionarnije bande u borbi protiv progresivnih pokreta. Dvadesetih i tridesetih godina kad je radnički pokret prijetio kapitalističkom poretku Zapad je posegnuo za fašizmom. Continue reading O imperijalizmu i slobodi govora
Ako su političari u Hrvatskoj općenito beskorisni, predsjednik Republike je jedan od najbeskorisnijih. Jer dok članovi vlade ili parlamenta izvršavaju želje stranog kapitala ili domaćih tajkuna, predsjednik je taj koji njihove odluke samo škropi svetom vodicom kao moderni sekularni i agnostički pop. Pa ipak, nije borba radnica i radnika Imunološkog zavoda ili RIZ-odašiljača ključni nacionalni događaj, niti je spas bilo koje od tih tvrtki nacionalni projekt. Ne, takav projekt je “izbor” na 5 godina potpuno beskorisne figure između kandidata koje je moguće razlikovati samo po spolu ili dobi. Continue reading To nisu naši kandidati ni naši izbori!
Prije tjedan dana započela je kampanja za prikupljanje potpisa za raspisivanje referenduma protiv davanja hrvatskih autocesta u koncesiju i traje do 25. listopada. Inicijativa pod imenom „Ne damo naše autoceste“ okupila se sa ciljevima sprječavanja davanja hrvatskih autocesta u koncesiju, aktivnog uključivanja građana u odlučivanje o ovoj temi i stvaranja temelja za dugoročnu suradnju organiziranog civilnog društva, sindikata i građana oko pitanja upravljanja zajedničkim dobrima. Razloge koje su naveli protiv davanja autocesta u koncesiju su sljedeći: privatnom koncesionaru poklanjamo 80 milijardi kuna, prihod od koncesije neće namiriti dug autocesta, mi preuzimamo rizik – privatni koncesionar ubire profit, cestarine će poskupjeti, povećati će se troškovi održavanja lokalnih cesta i smanjiti sigurnost u prometu i izgubit ćemo stratešku polugu ekonomskog razvoja. Continue reading Protiv davanja autocesta u koncesiju!
Zapadnoeuropski političari sjatili su se u Sarajevo da “obilježe” stogodišnjicu atentata koji je poslužio kao izgovor za Svjetski rat. Izbor mjesta nije slučajan, kao ni program koji uključuje koncert bečke filharmonije u zgradi koju je izgradila Austro-Ugarska Monarhija da bi lakše “upravljala” nedugo prije okupiranom BiH. Cijeli spektakl uklapa se u mit koji kaže da je Veliki rat započeo na Balkanu i da se balkansko nasilje prelilo u do tad najkrvaviji svjetski sukob. Suprotno tom mitu, rat nije počeo na Balkanu niti su ga započeli Balkanci. Sarajevska kriza bila je samo jedna u nizu napetosti između imperijalističkih zemalja od kojih je svaka mogla dovesti do sukoba za koji su se sve sile pripremale. Continue reading Povijest po mjeri imperijalizma
Tridesetak godina nakon što ga je zagovarala Margaret Thatcher, i hrvatska se vlada ulovila za outsourcing kao posljednju slamku spasa. Ideja outsourcinga proizlazi iz osnovne kapitalističke logike: djelatnosti se izdvajaju kako bi se povećala stopa profita smanjenjem broja zaposlenih, seljenjem proizvodnje u područja s nižom cijenom radne snage i sl. To su metode koje su kapitalisti koristili oduvijek, samo što je taj proces doživio velike razmjere sve dužim ekonomskim krizama. Tako je to danas model koji ekonomski “gurui” ponavljaju uvjeravajući nas da nema drugog puta. Da je u interesu cijelog društva podrediti se interesu privatnika jer su oni jedini koji će nam donijeti blagostanje. Uloga države pritom ne smije biti veća od toga da osigura uvjete za tržišnu utakmicu i samim time mora privatizirati javni sektor. Continue reading Referendum nije dovoljan: protiv outsourcinga!
Nakon nedavnih izbora za parlament EU pojavio se čitav niz katastrofičnih kuknjava oko dobrih rezultata ekstremne desnice u više zemalja EU. Izvori skloni trenutno vladajućoj garnituri u birokratskim strukturama unije (i velikoj većini zemalja-članica) rezultate su tumačili kao najavu nadolazećeg opasnog “populizma” u koji svrstavaju “ekstremne” stranke, bilo na ljevici, bilo na desnici. Izvori manje skloni toj garnituri pak nezadovoljni su onime što vide kao parazitiranje desnice na opravdanom antisistemskom raspoloženju stanovnika zemalja EU.
Za početak, unatoč paničnom tonu, simbolične pobjede formalno ekstremno desnih stranaka u Francuskoj i Britaniji ne znače i neku dramatičnu promjenu. Continue reading A što ćemo s tom europskom desnicom?
Mjeseci svibanj i lipanj i ove će godine proći u znaku “antifašističkih obljetnica”, od proboja jasenovačkog logora, preko dana konačnog oslobođenja većine gradova, do sisačkog partizanskog odreda, “prvog” takvog u Europi… Na govornicama i domjencima redat će se uvaženi visoki dužnosnici, gradonačelnici i veleposlanici koji će redom hvaliti antifašističko nasljeđe i osuđivati “totalitarne” zločine. Kao što će s jedne strane izjednačavati povijesni fašizam s konkretnim povijesnim antifašističkim pokretom koji su vodili komunisti, tako će pokušati uspostaviti i lažni kontinuitet između svoje aktualne vladavine i fiktivnog antifašizma po svojoj mjeri. Continue reading Za antifa u ofanzivi!
Trenutni bosanskohercegovački prosvjedi dio su širokog prosvjednog vala koji je u posljednjih pet godina zahvatio veliku većinu zemalja na europskoj periferiji. Od Irske i Grčke gdje su počeli, preko Bugarske u kojoj takvi prosvjedi izbijaju svakih nekoliko mjeseci, Slovačke, Hrvatske i Portugala (2011.), Rumunjske (2012.), Slovenije (2013.) do Bosne i Hercegovine prošle godine da nabrojimo samo neke, svi ovi prosvjedi samo su najvidljiviji pokazatelj onog što svatko na periferiji Europe pod režimom “mjera štednje” već jako dobro zna: gotovo nitko u ovim zemljama ne vjeruje u politike vladajućih ili opozicijskih stranaka, kao ni u politički sustav općenito. Continue reading Povodom bosanskohercegovačkih prosvjeda
Svatko tko danas raspravlja ili razmišlja o socijalizmu kao mogućoj alternativi ovom sustavu, morao se susresti sa energičnim odbacivanjem socijalizma kao neuspješnog, nefunkcionalnog i neslobodnog. Ovakve definicije socijalizma kao “carstva zla” iza “željezne zavjese” puno nasljeđuju od hladnoratovske retorike nastale na drugoj strani koja je sebe definirala kao “slobodni svijet”. Nakon “raspada” socijalističkih režima ništa nije bilo lakše nego uzeti te političke promjene kao konačni dokaz kako je socijalizam promašena utopija, čak i ako je dobronamjeran. Ideolozi sustava u kojem živimo toliko su cinični da nas čak ni ne pokušavaju uvjeriti da je ovaj sustav dobar, već se zadovoljavaju time da nas uvjere kako alternativa nije bolja. Continue reading Kako danas gledati prošle socijalizme?
U nedjelju 1. prosinca održava se referendum kojem je cilj ustavom zajamčiti kako će u Hrvatskoj istospolni brakovi ostati zavijek zabranjeni. Posljednjih tjedana, ovo pitanje postalo je glavna točka svih javnih polemika: referendum je dio šire kampanje u koju je mobilizirana i impozantna infrastruktura opozicijske interesne grupacije, od Crkve i paracrkvenih “vjerskih grupa” koje se odavno ne bave kršćanstvom, preko crnih fondova nakupljenih u desetljećima vladanja i izvlačenih izravno iz proračuna ili iz državnih tvrtki kao neka vrsta ilegalnog poreza, do braniteljskih udruga koje se već odavno ne bave vrlo realnim problemima ratnih veterana, nego postaju poluge za političke karijere ambicioznih pijuna u službi jedne od interesnih grupacija koje se predstavljaju kao političke stranke. Continue reading Referendum
Danas je obljetnica Oktobarske revolucije – događaja koji je zauvijek promijenio svijet. Neposredno nakon tog prvog uspješnog obaranja diktature kapitala, barikade sa crvenim zastavama nikle su po cijeloj Europi, a sljedećih osamdeset godina nije bilo kapitalista u svijetu koji nije drhtao pred opasnošću od komunista u halama svoje tvornice. Uz sve opravdane primjedbe koje možemo i trebamo reći na promašaje revolucionarnog pokreta dvadesetog stoljeća upravo je on (a ne netko drugi) narode Europe oslobodio od fašizma, narode bivših kolonija od ropstva, radnike Istoka izbavio iz tisućljetnog blata i siromaštva, a radnicima Zapada omogućio da uživaju “državu blagostanja” kojom je kupovan njihov mir. Continue reading Vratimo duh revolucije
I ove godine vlada je po “savjetu” EU (što je u Hrvatskoj praksa od 2011.) obilježila spomendan pod imenom Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima. Taj fino zapakirani datum u stvari je ideološki obračun s antifašističkim nasljeđem Europe, u kojem je dominantnu i neospornu ulogu imao komunistički pokret. Osim što vladajuće elite koriste i ovu priliku da bi se obračunale s alternativom klasnom društvu, ovaj datum služi i za veličanje vladajuće ideologije i njenih tekovina (čitaj ekonomskih interesa) kao što su “parlamentarna demokracija”, “politički pluralizam”, “sloboda govora” itd., a koje se svakodnevno pokazuju kao obične laži. Continue reading Europski dan antikomunizma
Dvadeset i pet godina iste priče došlo je do svoga kraja. Tijekom posljednjih četvrt stoljeća vladajuće klase, od jugoslavenskih preko nacionalističkih do liberalnih, nisu uspjele ponuditi ni jedan politički program osim “europskog puta” bez obzira na posljedice. Sada, na kraju tog puta, svakome tko svijet ne gleda kroz ružičaste naočale, ta europska Hrvatska i ne izgleda kao ispunjenje nekog sna. Europa u krizi je prostor žestokih sukoba i masovnog nezadovoljstva, a Unija je instrument prisilnog nametanja mjera štednje, pa čak i pod cijenu uvođenja “tehnokratskih” vlada. Europska Hrvatska je žrtvovala svoje najvažnije ekonomske grane da bi doživjela najveću nezaposlenost u suvremenoj povijesti. Continue reading Dobrodošli u realnost
Unatoč svim manevrima Erdoğanove vlade, pobuna u Turskoj ne posustaje. Iako su u organiziranim napadima osvojile trg Taksim i park Gezi, snage sigurnosti sada gube bitku na ulicama Istanbula i Ankare. Umjesto kampa u parku, sada se podižu barikade na ulicama ne samo u tradicionalnim radničkim kvartovima, već i u centrima gradova. Većina sudionika narodne pobune nikada nije bila dio ni jedne organizacije i do sad uglavnom nije ni prosvjedovala, ali za održavanje prosvjeda unatoč represiji i svim preprekama koje postavljaju vlasti presudno je bilo sudjelovanje sindikalnih aktivista, lijevih političkih grupa i progresivnih nevladinih organizacija. Taksimska solidarnost i druga koordinacijska tijela prosvjeda po drugim gradovima, bila su ključna za formuliranje zahtjeva i strategije pobune. Continue reading Solidarnost s uhićenima u Turskoj!
Istanbulska policija je 28.-31. svibnja brutalno rastjerala grupu ekoloških aktivista koji su prosvjedovali protiv izgradnje šoping centra na mjestu parka na trgu Taksim. Korištenje suzavca i palica protiv prosvjednika u zemlji u kojoj još vrijede mnogi zakoni doneseni za vrijeme vojne hunte više je pravilo nego iznimka. Ipak, baš je represija u Gezi parku izazvala masovnu mobilizaciju koja se u nekoliko sati pretvorila u golemi pokret koji je na ulice ne samo Istanbula, nego i brojnih drugih gradova izveo desetke tisuća ljudi. Golema pažnja koja je poklonjena prosvjedima u međunarodnim medijima služila je kao dodatni poticaj razvoju prosvjeda. Continue reading Rame uz rame protiv fašizma: Taksim je posvuda, posvuda je pobuna
Ovogodišnji lokalni izbori prolaze u atmosferi zaoštrenih političkih polemika između liberalnih stranaka na vlasti i konzervativnih u opoziciji. Padaju teške optužbe za nacionalnu izdaju s jedne i srednjovjekovno nazadnjaštvo s druge strane, potpisuju se peticije, postavljaju “provokativni” plakati, dižu se spomenici, obećavaju preimenovanja ulica i trgova. Ironija ovih “kulturnih ratova” je to što su oni tim besmisleniji što su oštriji. Skupljanje potpisa za referendum o tome da se “brak definira kao zajednica muškarca i žene” izaziva velike napetosti, sporadične konflikte na ulici, masovnu mobilizaciju. Javne ličnosti i obični vjernici guraju se u redovima tko će se prije i glasnije izjasniti protiv “pederske vlade”. Continue reading Biramo bojkot
Uvođenje ćirilice u Vukovaru dio je stare zakonske odredbe koja je bila uvjet za početak procesa pridruživanja Hrvatske EU. Ta odredba predviđala je da manjine imaju pravo na svoj jezik na područjima na kojima čine više od trećine stanovništva. Naravno, već tada je svima bilo jasno da se ta odredba može odnositi samo na Srbe (pošto je Istra dvojezična otprije). Doista, samo je eurobirokratskim moronima moglo pasti na pamet da se prava Srba u Hrvatskoj ostvaruju kroz jezičnu posebnost, jer su Srbi i Hrvati u Vukovaru (ili Kninu) uvijek pričali i pisali isto. Takva “zaštita manjinskih prava” više liči na apartheid nego na progresivnu nacionalnu politiku i nastoji Srbima dati “njihov jezik”, “njihove” buržuje, “njihove” političare i “njihove” popove – da bi imali tu privilegiju da ih varaju i iskorištavaju Srbi, umjesto Hrvata. Continue reading Ne radi se o ćirilici
Od početka svjetske ekonomske krize, standard radničke klase u Hrvatskoj znatno je pao. Rastuća nezaposlenost uz istovremene rastuće cijene roba i rastuće rate kredita vodi veliku većinu stanovništva u situaciju siromaštva koja prijeti socijalnom katastrofom. Takva situacija, kao ni sama kriza, nije posljedica neke neizbježne prirodne nepogode na koju nemamo utjecaja, nego prije svega ekonomske politike koja se provodi i dalje – takozvanih “mjera štednje”. Vladajuće klase namjerno lažno uspoređuju vođenje ekonomske politike jedne zemlje s osobnim budžetom pojedinca. Žele nas uvjeriti kako smo svi “malo previše trošili”, pa sad moramo “malo prištedjeti”. Ali mjere štednje zapravo uopće nisu štednja, nego su daljnje agresivno preusmjeravanje javnih sredstava u privatne džepove kako bi se “pomoglo poslodavcima” i tobože spasila ekonomija. Continue reading Narodne antikrizne mjere u pet točaka
Nedavne “eksplozije” u Zagrebu napravile su neznatnu materijalnu štetu, ali su na nesreću posredno ostavile puno dublji trag. Iako same eksplozije očito nisu predstavljale nikakav opasan teroristički incident, teroru smo ipak bili dnevno izloženi. U medijskoj panici koja je slijedila, interpretacije događaja, pa čak i osnovne informacije bile su ne samo tendenciozne nego i namjerno lažne. Tako su Zagrepčani navodno bili uvjereni kako je Zagreb postao sličan Iraku, a u noći druge eksplozije detonacije “su odjekivale zapadnim dijelom grada”, “specijalne jedinice su češljale teren”, a Zagreb je živio svojih “72 sata terora”. Svaka prometna nesreća i zaboravljena plastična vrećica na ulici postala je za dlaku izbjegnut teroristički masakr. Continue reading Medijski terorizam