Nakon dvije godine vladavine i oni najnaivniji imali su priliku uvjeriti se da od SDP-ove brige za radnike ne stoji apsolutno ništa. Pogodovanje kapitalu i interesima EU na štetu radnika suštinske su odrednice i ove političke garniture čime se nastavio kontinuitet iste politike uništavanja sistema socijalne zaštite i prava. Kratkoročnim punjenjem proračuna daljnjim zaduživanjima i privatizacijom preostale države imovine od čega interese imaju samo pojedinci koji se besramno bogate pokušavaju održati glavu iznad vode. Takvo besperspektivno stanje stvara i više nego povoljne uvjete za ofenzivu radničke klase, na što ekonomske, političke i ostale elite odgovaraju sve jačim represivnim i ideološkim aparatima. Continue reading Uz radnike Brodosplita za pet godina Crvene akcije
Istanbulska policija je 28.-31. svibnja brutalno rastjerala grupu ekoloških aktivista koji su prosvjedovali protiv izgradnje šoping centra na mjestu parka na trgu Taksim. Korištenje suzavca i palica protiv prosvjednika u zemlji u kojoj još vrijede mnogi zakoni doneseni za vrijeme vojne hunte više je pravilo nego iznimka. Ipak, baš je represija u Gezi parku izazvala masovnu mobilizaciju koja se u nekoliko sati pretvorila u golemi pokret koji je na ulice ne samo Istanbula, nego i brojnih drugih gradova izveo desetke tisuća ljudi. Golema pažnja koja je poklonjena prosvjedima u međunarodnim medijima služila je kao dodatni poticaj razvoju prosvjeda. 
U subotu je održana izvještajno-tematska konvencija SDP-a na kojoj je predstavljen Gospodarski program te stranke. Ova konvencija zapravo je početak predizborne kampanje u kojoj SDP, uz pomoć koalicijskih partnera želi osvojiti vlast. Predsjednici HNS-a, IDS-a i HSU-a izrazili su uvjerenje kako će dogovoriti koaliciju kao “jamstvo pobjede na izborima”. U prilog tome ide i izjava Radimira Čačića, jednog od najvažnijih vođa te koalicije, kako je ovoga trenutka koalicija bez ikakvih raspuklina i suštinskih dvojbi kojim smjerom treba ići ova zemlja. I ostali predsjednici stranaka koalicije pokazali su zajedništvo i međusobno slaganje. 
Prije nekoliko dana u javnost je izašla vijest kako radnici hotela Pagus, u vlasništvu Radimira Čačića, nisu primili plaću već dva mjeseca i kako pod prijetnjom otkaza moraju šutjeti o tome. Da mu isplata plaća nije jača strana govori primjer od svibnja kada su prosvjedovali radnici građevinske tvrtke iz Daruvara kojima nije isplatio više od milijun kuna koliko je ostao dužan za izgradnju novog hotela u Trakošćanu. Čačić je tada rekao kako neisplata plaća radnicima, koja je dovela do štrajka, nema veze s kršenjem radničkih prava već je to stvar poslovnih i financijskih odnosa između dviju tvrtki. Neki će reći kako te tvrtke uopće nisu u njegovom vlasništvu već u vlasništvu njegove obitelji. 
Još od prošlomjesečnog rebalansa proračuna, koji je svojom relativnom suzdržanošću u uvođenju novih mjera protiv standarda radnika razljutio predstavnike krupnog kapitala, traje kampanja zagovaranja “dolaska MMF-a”. Tako u Jutarnjem i Globusu (isti vlasnik) možemo čitati očajničke vapaje “Molimo vas, zovite MMF!”, “Trebat će nam MMF”, “Ili reži ili zovi MMF”, ali i tobože rezerviranije naslove “Investitori najviše vole disciplinu MMF-a”, “Je li MMF bolje rješenje” itd… Dodajmo kako ni drugi mediji nisu gubili korak, pa je Večernji objavio tekst pod naslovom “Međunarodni monetarni fond nudi nam tri milijarde dolara”. 