U vrijeme nemilosrdne pauperizacije sve većeg broja stanovništva i instinktivnog klasnog otpora neoliberalnim mjerama, pojavljuje se potreba za organiziranim i artikuliranim djelovanjem. Povijest radničkih borbi nam svjedoči da su sva prava izborena krvavom borbom, a da se bez odlučnog otpora u času ta ista prava nemilosrdno gaze. Dovoljno je u utrci za profitom osjetiti opadanje ekonomske aktivnosti da bi se proglasila još jedna kriza u povijesti kapitalizma i za čas kreće “štednja”. Uvijek drastičnom štednjom se urušavaju socijalna prava, a radni narod ju ciklički prolazi uz obećanja da je to sve privremeno dok ne krene taj mistični period blagostanje.
Država pritom od lošeg gospodara i utega oko noge poslodavaca postaje njihovim financijerom, a sredstva koja se ulažu u privatni džep postaju nacionalni interesi dok su zdravstvo, školstvo i npr. mirovine troškovi koje valja reducirati. Ekonomski polet koji neoliberalni udžbenici očekuju nakon krize i depresije u Hrvatskoj i nakon različitih tržišnih projekata kroz desetljeća nikako ne dolazi. Zacementirana pozicija Hrvatske u svjetskom kapitalističkom poretku kao države trajno ovisne o stranom kapitala bez mogućnosti za akumulaciju istog ne nudi nikakav izlazak osim daljnje štednje i rasprodaje. Takva ekonomska politika, pod pokroviteljstvom imperijalističkih sila, odvija se uz pomoć izrazito nasilne propagande i ojačavanja represivnog aparata koji se nerijetko i financira iz tih država. Nedavne klasne borbe koje su po karakteru bile ekonomske uzrokovale su golu demonstraciju sile i policijskog nasilja ne ostavljajući radnicima mogućnost da se legalnim putem izbore za svoja prava. Borba potlačenih slojeva nedjeljiva je od borbe za rušenje kapitalizma, a proces kojim će se rušiti ovaj sustav bijede je revolucija. Upravo zato, nakon početnih iskustava izdavanja radničkih tiskovina, odlučili smo stvar postaviti na višu razinu. Časopis smo nazvali Revolucija kao termin koji je ponovno dobio na aktualnosti, ali i na težini, nakon godina sustavnog odbacivanja i zatiranja u “javnom” diskursu. Također, upravo je proces rušenja kapitalističkog sistema i uspostavljanja radničke vlasti smisao postojanja Crvene akcije tako da se odabir ovog imena nametnu kao logičan. Njime želimo nastaviti kontinuitet objavljivanja radničkih vijesti, suprotstavljanja propagandi krupnog kapitala i sudjelovanja u izgradnji revolucionarnog radničkog pokreta, ali i kroz analize, sjećanja, intervjue, teorijske tekstove, radničku kulturu, objavljivanje vijesti i akcija sa svih žarišta internacionalne borbe protiv kapitalizma raditi i na idejnom izgrađivanju revolucionarne misli. U trenutku kada izdajemo prvi broj Revolucije naša grupa tek je proslavila svoju četvrtu godišnjicu postojanja što nam govori da smo još na samom početku izgradnje revolucionarne partije gdje nas čeka još mnogo grešaka i padova, ali i da neumoljivo radimo na masovnom, jasno profiliranom i dobro strukturiranom odredu radničke klase spremnom za najteže zadatke stvaranja besklasnog društva.