Agencijski radnici: nove granice ekspolatacije

nezaposlenostPrava radnika svakim novim zakonom i svakom novom uredbom sve su manja. Brojni su načini kako poslodavci povećavaju svoj profit, a to je gotovo uvijek u korelaciji s pogoršanjem radničkih prava. Liberalizacija tržišta na svim poljima praktički je otvorila natjecanje koliko nisko se mogu srozati prava radnika. Uz blagoslov države, granica je stvarno jako nisko. Nevjerojatno ali i sama država koristi iste mehanizme za izrabljivanje radnika. A najnoviji mehanizam je rad preko agencija. Stvar je vrlo jednostavna. Vi radite u firmama kao i do sada, jedino što niste zaposlenik te firme već ste zaposlenik jedne od brojnih agencija. Agencija vas onda iznajmljuje dalje sve brojnijim firmama koje posežu za ovim jeftinim rješenjem. Vi ste samo roba na kojoj agencije žele zaraditi što više. Često slušamo o “fleksibilizaciji radne snage”, a upravo je rad preko agencija to doveo do totalne krajnosti. Ugovore o radu potpisujete na jedan mjesec tako da nikada ne znate hoćete li idući mjesec raditi! Nemate nikakvu sigurnost niti možete planirati budućnost jer vam niti jedna banka neće odobriti nikakav kredit (bez čega danas ne možete naći ni stan) ili pozajmicu pošto nemate stalni radni odnos. Ova fleksibilizacija tako poslodavcima omogućuje da vas doslovce tretiraju kao potrošni materijal koji će koristiti ovisno o potrebama taj mjesec. Ako nećete biti potrebni idući mjesec, neće vas iznajmiti.

Ovaj trend je preuzet s bogatijeg Zapada gdje države još uvijek žele održati privid zalaganja za “socijalnu državu” za svoje državljane. Istodobno, s obzirom na sve veći priljev ekonomskih migranata s europske periferije, poslodavci agencijskim radom dobivaju najjeftiniju moguću radnu snagu koja čak službeno nije ni zaposlena kod njih. Tako je većina Hrvata u Irskoj ili Njemačkoj zaposlenje pronašla preko neke od brojnih agencija. U polukolonijalnim uvjetima u Hrvatskoj, gdje je većina firmi u stranom privatnom vlasništvu, buržoazija se ni ne trudi održati privid brige za socijalnu zaštitu pa se ionako katastrofalni uvjeti samo pogoršavaju. Zanimljivo, kod nas je agencijski rad postao popularan i u državnim firmama. U Hrvatskim cestama 2014. godine agencijskih radnika bilo je 13, a 2015. čak 199. Gotovo svih 200 radnika već godinama rade u Hrvatskim cestama i promjenom statusa izgubili su svaku sigurnost, a kako brojni od njih žive izvan Zagreba ovime se od njih radi socijalne slučajeve jer im ni prijevoz više nije plaćen. No, pojmovi kao naknada za prijevoz, božićnica, uskrsnica ili regres utopija su većini radnika bez obzira radili preko agencija ili ne. Agencijskim radom je i službeno ukinuta svaka povlastica tako da ste osuđeni samo na plaću koja je najčešće mizerna. Većini je i to luksuz jer je pitanje hoće li idući mjesec uopće raditi. S obzirom da sindikati odavno nisu narodni i radnički, o ovim problemima se ni ne priča, a kamoli da se poduzimaju kakve konkretne akcije. Tako radnicima ne preostaje ništa drugo nego da se sami organiziraju i izbore za svoja prava jer prava borba tek počinje!