Kada se uzme u obzir da TIBO jedini na području države (a i šire) proizvodi brodsku opremu i na tom polju je monopolist, nevjerojatno zvuči podatak da je ta tvornica u predstečajnom postupku i prijeti joj gašenje svih proizvodnih pogona. Izdvajanje postrojenja iz 3. Maja, maćehinski odnos države, osnivanje tvrki-kćeri te pogodovanje privatnom kapitalu samo su neki od pojmova koji se vežu uz tu tvornicu industrijske i brodske opreme. Problemi su počeli prije tri godine kada je TIBO izdvojen iz 3. Maja kako bi se on podijelio na više tvrtki kćeri i onda prodalo u komadićima. Država je dokapitalizirala TIBO vrijednim zemljištem, a Uljanik grupa pristala im uplatiti pozajmicu u zamjenu za zemljište. No, iz Uljanika i dalje kalkuliraju i na kraju se nisu ni javili na privatizacijski natječaj koji im je štiman, a nisu ni isplatili zadnju ratu pozajmice. Radnici tako nisu dobili plaće, a tvornica nije imala novaca čak ni za repromaterijal pa su poslovi kasnili zbog čega su se plaćali penali. Sve to ubrzano je guralo TIBO u stečajni postupak. U tom kontekstu treba gledati i vrijednost zemljišta koja vrijede približno 30 milijuna kuna. No, kako će u stečajnom postupku vrijednost zemljišta padati, ovime se novom vlasniku uštedilo 15 milijuna kuna. Zanimljiva je i struktura radnika u tvornici. Od ukupno 79 radnika, njih čak 40 radi u administraciji. Kako su se preko TIBO-a svi pokušali namiriti, tako je svaka nova vlast zapošljavala nove radnike u administraciji pretvorivši ovu industrijsku tvornicu u administrativnu tvornicu! Kao i u drugim industrijskim granama, i TIBO teško može konkurirati ogromnim konkurentskim tvornicama iz Europe pa “slobodno” tržište ubija svaku manju tvornicu. Brodska oprema proizvedena u TIBO-u zadovoljava sve certifikate izvrsnosti, ali prednost se tako ipak daje materijalima koji dolaze iz uvoza i koji su puno nekvalitetniji.
Sve ovo bit će ogroman gubitak i za općinu Matulje i cijelu njenu zajednicu jer nekoliko stotina obitelji ovisi o tvornici. Jednu stvar radnici TIBO-a ostavit će svakako u nasljedstvu. To je putokaz kako se treba boriti za svoja prava i svoju tvornicu. Četiri štrajka, na desetke prosvjednih akcija, preko 200 konferencija za novinare rezultat su borbe radnika za svoja radna mjesta. U situaciji kada je država samo odmagala i pokušavala se čim prije riješiti tvornice, kada su se ostale privatne firme htjele dočepati dijela TIBO-a i sabotirale njegovu proizvodnju, kada su dva sindikata radila više štete radnicima nego koristi, radnici su sve uzeli u svoje ruke i napravili sve da se poduzeće očuva. I nakon izvjesnog stečaja, radnici TIBO-a i dalje se bore. Nedavno su se udružili s radnicima ITAS Prvomajske iz Ivanca i razmjenjivali vlastita iskustva borbe. Oni mogu biti primjer svima i pokazatelj kako je borba radnika zajednička, a cilj je svima isti.
Sva vlast radnicima!