Povodom 41. obljetnice ubojstva Pierrea Overneya, objavljujemo priču o njegovoj žrtvi i pokretu kojem je pripadao, a čiju tradiciju i mi slijedimo. Tekst iz prvog broja našeg časopisa “Revolucija”.
Godina 1968. jedan je od najsnažnijih revolucionarnih simbola. Nigdje ta godina ne znači više nego u Francuskoj, u kojoj su te godine prvo studentska, a onda i radnička pobuna do temelja uzdrmali sistem. Ti pokreti bili su i prvi značajniji nastup jednog novog revolucionarnog pokreta koji je bio razočaran u kompromisersku i foteljašku politiku Komunističke partije i teorijski revizionizam u Sovjetskom savezu, tražio je povratak revolucionarnom marksizmu-lenjinizmu, a inspirirao se Kulturnom revolucijom u Kini.
Predstavnici te struje u SAD-u su bili Partija crnih pantera i Studenti za demokratsko društvo, a u Francuskoj je najvažniji predstavnik bila organizacija pod imenom Gauche Proletariénne (Proleterska ljevica). Iako je ta organizacija postojala svega nekoliko godina, ostavila je trajan utjecaj na francusko društvo. Bila je poznata kao najveća i najborbenija organizacija na revolucionarnoj ljevici, a kada ju je država progonila, u njezinu obranu stali su Jean-Paul Sartre, Jean-Luc Godard i Simone de Beauvoir. Iako su njeni osnivači bili uglavnom studenti, organizacija je vrlo brzo imala čvrstu potporu u nekim od najvećih industrijskih centara, gdje se isticala kritikom postojećih sindikata. Jedan od istaknutih aktivista GP bio je Pierre Overney, dvadesetčetverogodišnji radnik u Renaultovoj tvornici u predgrađu Pariza koji je, zajedno s još nekim kolegama otpušten zbog političkog aktivizma. Tijekom prosvjeda protiv tog postupka uprave ispred tvornice 25. veljače 1972., Pierrea je upucao i ubio bivši profesionalni vojnik, od nedavno zaposlen kao zaštitar u Renaultu. Nedugo zatim, na nekoliko mjesta u pariškim predgrađima su buknuli policijski automobili i niknuli grafiti za Pierrea Overneya. Par dana kasnije, u povorci iza njegovog lijesa pojavilo se dvjesto tisuća ljudi. Ovo ubojstvo označilo je prijelomni trenutak u represiji prema francuskom revolucionarnom pokretu. Ubrzo nakon toga došlo je do gašenja organizacije čiji su bivši članovi sada tražili sigurnije i konspirativnije modele rada. Jedna od organizacija nasljednica GP bila je i Noyaux armés pour l’autonomie populaire (Nova armija za narodnu autonomiju) koja je 1977. osvetila Pierreovu smrt likvidiravši njegovog ubojicu.