Na listi poduzeća za privatizaciju koju je objavio Državni ured za upravljanje državnom imovinom (DUUDI) početkom 2013. godine bila je i Hrvatska poštanska banka. Prošli mjesec okončan je prvi krug privatizacije banke, a u završni krug ušla su dva ponuđača – Erste i OTP banka. Tako je s Hrvatskom poštanskom bankom i Croatia Osiguranjem službeno započela akcijska rasprodaja državne imovine. No čak i u sklopu vladajućih ekonomskih koncepata prodaja HPB-a je nelogična iz nekoliko razloga.
HPB je svrstana u privatizacijsku kategoriju “Tip Solidum” uz koju stoji posebna napomena “osigurati punjenje proračuna”. Time se jasno vidi kako se banka prodaje radi kratkoročnog punjenja državne blagajne. No za razliku od ostalih poduzeća od kojih je država digla ruke zbog nelikvidnosti (što je zapravo najčešće posljedica sustavnog uništavanja poduzeća radi osobnih interesa), kod Hrvatske poštanske banke to ne može biti uzrok budući da banka praktički svake godine ostvaruje veliku dobit koja se s godinama ne smanjuje. Od 2005., kada je profit iznosio 90 milijuna, godinu kasnije 101 milijun, pa sve do 2011. kada je ostvarena dobit od 82 milijuna ili 102 milijuna kuna lani, i to nakon oporezivanja. Dok banke i u krizi ostvaruju goleme profite nauštrb građana, za očekivati je da se profit HPB-a ni u narednim godinama neće smanjivati. Erste banka je u prvom krugu ponudila najveći iznos za otkup dionica, riječ je o 130,2 milijuna eura, što je nešto manje od milijardu kuna. Jednostavnim izračunom dolazimo do podatka da će se novom vlasniku banke investicija isplatiti za manje od 10 godina poslovanja.
Druga nelogičnost je samo vrijeme prodaje. Naime vrijednost imovine Hrvatske poštanske banke prije nekoliko godina bila je osjetno veća nego sada. Kako banka ima brojne poslovnice diljem Hrvatske, a u krizi vrijednost imovine svakim danom opada, naprosto je ekonomski neisplativo sada prodavati banku kada ona vrijedi vjerojatno najmanje u zadnjih deset godina. Koliki se novci okreću oko privatizacije pokazuje i podatak kako je za savjetnika za privatizaciju i dokapitalizaciju HPB-a odabrana zajednice ponuditelja u kojoj su tvrtka Confida-Revizija iz Zagreba i tri njena austrijska partnera čiji će džep za savjetničku ulogu vlada napuniti s 10,4 milijun kuna!
2009. godine banka je završila s gubitkom od čak 446,6 milijuna kuna, kao razlog iz uprave banke su naveli trošak rezerviranja za gubitke po plasmanima i potencijalnim obvezama. No već početkom iduće godine uhićen je njihov predsjednik uprave, Josip Protega. Uskoro je uz još nekoliko vodećih ljudi unutar Uprave HPB-a optužen da je oštetio banku za otprilike pola milijarde kuna plasiranjem rizičnih kredita. To objašnjava i toliki gubitak 2009. godine. Krediti su se davali po posebnom protokolu bez ikakvih mehanizama osiguranja, uglavnom na temelju osobne odluke Josipa Protege. Tako je recimo odobreno 50 milijuna kuna nenamjenskog kredita osobi s mjesečnom plaćom od 4000 kuna. Osim rizičnih kredita, Protegu, Sladonju, Kirinića i ostale optužene tereti se i za dodatnu štetu od 26 milijuna kuna zbog isplate menadžerskih bonusa, od čega su međusobno podijelili više od 13 milijuna kuna. Bonusi su se dodjeljivali po slobodnoj procjeni, pravdali su ih dobrim poslovanjem poduzeća. Prosječne plaće članova Uprave kretale su se oko 50.000 eura mjesečno.
Način na koji su poslovali do 2009. godine jako podsjeća na modele izvlačenja novca iz banaka na početku devedesetih nakon čega je država morala uložiti milijarde kuna u njihovu sanaciju. Kada su banke napokon sanirane državnim novcem, uslijedila je privatizacija koja je donijela manje novaca nego što je uloženu u sanaciju. Upravo je nakon sporne 2009. godine država bila prisiljena dokapitalizirati Hrvatsku poštansku banku sa 100 milijuna kuna. Privatizacijom će ipak vjerojatno zaraditi više od toga, ali obrazac je isti.
Rizični krediti koji su doveli banku do ogromnih gubitaka uglavnom su se odobravali po političkoj liniji. Ulazak Protege u visoke političke krugove olakšao mu je drugi brak s ekonomisticom, koja je blizak rod bivšem predsjedniku Sabora Luki Bebiću. Odmah nakon faksa zapošljava se u HPB-u, zbog svojih novih veza u visokoj politici uskoro napreduje do mjesta predsjednika uprave. Koliko su bliske veze Protege i političkog vrha dolazi na vidjelo tek nakon njegovog uhićenja. Na suđenju bivšem premjeru Ivi Sanaderu sam Protega je rekao da je Hrvatska poštanska banka između 2006. i 2009. godine s Fimi medijom sklopila nekoliko poslova u vrijednosti od pet do šest milijuna kuna. Do prvog angažmana došlo je krajem 2006. godine na preporuku Mladena Barišića, koji mu je rekao da je ta tvrtka bliska HDZ-u i da pomaže stranci. Osim toga Protega je priznao i da ga je Sanader 2006. godine tražio financijsku pomoć splitskom SMS-u. Osim bivšeg premjera, i bivši predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić raspitivao se kod Protege može li on pomoći orahovačkom proizvođaču keramičkih pločica KIO-u.
Očito je kako je visoka politika bila direktno povezana s kriminalnim radnjama u Hrvatskoj poštanskoj banci. Političari svakodnevno kao mantru ponavljaju da je privatnik puno bolji gospodar od države. Kako su na čelu praktički svih državnih poduzeća bivši ili sadašnji stranački političari ispada kako političari sami sebe smatraju nesposobnima. Problem naravno nije u nekoj nesposobnosti, nego o namjernom uništavanju službeno zajedničke imovine zbog privatnih interesa. Sadašnja privatizacija HPB-a u tom smislu se ne razlikuje puno od poslovanja u Protegino vrijeme. Koliko god nas uvjeravali da je to “najbolje rješenje”.