Glazbenik, pisac, glumac, politički aktivist i sportaš Paul Robeson rođen je 9. travnja 1898. u Princetonu kao sin odbjeglog roba koji je u mladosti pobjegao s plantaže na američkom jugu. Paul je od ranog djetinjstva odrastao u ozračju rasizma i diskriminacije na gotovo svakom koraku, te ga je život u takvim uvjetima konstantnog dokazivanja i borbe za poziciju u društvu izgradio kao borca za prava Afroamerikanaca.
Tridesetih godina 20. stoljeća se polovica afroameričke populacije u SAD-u nije mogla zaposliti. U gradovima na sjeveru zemlje su tražili da bude otpušten svaki “nigger” dok postoji bar jedan nezaposleni bijelac. A na jugu su linčovanja i ubojstva još uvijek bila normalna i nekažnjiva stvar, pored mnogih drugih oblika diskriminacije. Paul Robeson je u svoje vrijeme bio jedan od najpoznatijih Afroamerikanaca u SAD-u, a možda i u svijetu. Njegove pjesme prevedene su na 25 jezika na svim kontinentima.
U svojoj knjizi Crnci i Sovjetski Savez Robeson je hvalio državu u kojoj nema diskriminacije na rasnoj osnovi, što je u tadašnjem svijetu bila iznimka. O tome svjedoči i njegova čuvena rečenica kada je 1934. godine na poziv redatelja Sergeja Ejzenštejna doputovao u SSSR: “Ovdje nisam crnčuga, već ljudsko biće prvi put u svom životu”.
Činjenica koja se danas rado prešućuje je da je Sovjetski Savez pružio ruku potlačenoj masi obespravljenih s “pogrešnom bojom kože” u matičnoj zemlji. Pretpostavlja se da je oko 18 tisuća američkih crnaca doputovalo u SSSR i gradeći socijalizam, tražilo i našlo bolji život.
Paulove posjete i otvorene simpatije za Sovjetski Savez dodatno su mu otežale život u SAD-u. Međutim ostao je dosljedan. U periodu Hladnog rata je otvoreno pozivao svoje afroameričke sugrađane da ne dižu oružje protiv drugih naroda, već protiv rasista u SAD-u, zbog čega je proglašen izdajnikom SAD-a. Otpjevao je himnu SSSR-a na engleskom jeziku uz komentar “Pjevat ću gdje god me ljudi žele čuti, i neću dozvoliti da me uplaše”.
Zajedno sa Paulovim angažmanom rasla je i represija protiv njega kao i sabotaža njegove karijere. Oduzeta mu je putovnica i poslovna sposobnost te zabranjen rad zato što je bio simpatizer komunizma. Kada su ga američki kongresmeni 1956. godine pitali zašto se nije odselio u SSSR kad ga već tako voli (poznata rečenica?) , Robeson je odgovorio: “Zato što je moj otac kao rob gradio ovu zemlju. I ja ću ovdje ostati s istim pravom na zemlju koje imate i vi.”