Kulminacija problema za Imunološki zavod “poklopila” se s ulaskom Hrvatske u Europsku uniju. Sustavna nebriga i neulaganje, zajedno s namjerom vladajućih da se Imunološki privatizira, dovela je profitabilnu firmu od iznimnog značaja za društvo pred propast. Zavod je još 1998. godine izgubio licencu Svjetske zdravstvene organizacije, te je time izgubio mogućnost plasmana na dobrom dijelu europskog tržišta. Restrukturiranjem iz 2012. isplanirano je da 115 osoba mora napusti Zavod čime bi broj zaposlenih sa 326 pao na 211 radnika. Iako sa svojim virusni sojevima mogu postati globalni svjetski proizvođač zbog čega su smetnja mnogih farmaceutskim divovim, iako je potražnja za krvnom plazmom takva da ju nazivaju tekućim zlatom, te iako su i dalje izvozili svoje proizvode u zemlje kao što su Meksiko, Rusija, Ukrajina, Indija, Čile, Filipini, Haiti, jugoistočna Europa itd. Imunološki je bilježio gubitke, radilo se restrukturiranje, smjenjivale su se uprave, nije se ulagalo, da bi sljedeći udarac bio gubitak proizvodnih dozvola.
U kolovozu 2013. HALMED je provodeći direktive iz EU osakatio značajan dio proizvodnje Imunološkog (izgubljeno je 70 % prihoda zbog gubitka proizvodne dozvole za krvne derivate) čime su se otvorila vrata za stečaj. Trgovački sud u Zagrebu je 20.12.2013. pokrenuo stečajni postupak nad Imunološki. 192 radnika je tako kraj godine dočekalo u stečaju. Iz sindikata EKN-a (Samostalni sindikat energetike, kemije i nemetala Hrvatske) poslano je priopćenje 30.12. u kojemu se osvrću na probleme Imunološkog zavoda pod naslovom: “Božićna i novogodišnja čestitka Vlade RH: Sretan vam stečaj radnici Imunološkog zavoda!“ 8.1.2014. radnici su dobili otkaze ugovora o radu s otkaznim rokom od 30 dana. Nezadovoljstvo tim činom i brigom države o njima pokazali su dana kasnije u protestnom okupljanju ispred Zavoda. Visoki trgovački sud poništio je nepravomoćnu odluku o otvaranju stečaja 24.1. Ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak najavio je pokretanje predstečajne nagodbe za Imunološki zavod, novo dubinsko snimanje stanja u zavodu i pronalazak strateškog partnera. 31.1. trebala je biti održana sjednica nadzornog odbora IMZ-a na kojoj je trebao biti smijenjen tadašnji direktor. Predstavnici radnika u NO su to odbili sve dok se ne odluči tko će biti novi direktor i kakva im je budućnost. Potom je promijenjen direktor i vlada je odredila povjerenstvo koje će pripremiti privatizaciju Imunološkog. Bez dozvola za krvne derivate i bakterijska cjepiva, s nagomilanim dugom, problemi su se prebacili na leđa radnika. Rješenje za Imunološki nije od početka godine pronađeno, a plaće, počevši od one za srpanj, kasnile su.
1.10. sindikat je proveo referendum za pokretanje štrajka zbog neisplate plaće što je odobreno od 78% članova unatoč tome što je plaća za srpanj isplaćena dan ranije. Nakon neuspješnog mirenja u petak 17.10., štrajk je započeo u ponedjeljak 20.10. za koji je najavljeno da će trajati do ispunjenja zahtjeva, a to je isplata plaće za kolovoz, ali i za rujan jer se odmah zaprijetilo i novim štrajkom. Reakcija vlasti je bila očekivana, prebacivanje odgovornosti s jednog na drugo ministarstvo, dok je jedino ponuđeno rješenje bilo ono o privatizaciji. Svjesni važnosti proizvodnje i ozbiljnosti situacije prvotno planirani štrajkati od osam sati radnici su zamijenili jednosatnim od 12 do 13h. Pritom su one poslove koji se nužno moraju odraditi, kao što su proizvodnja virusnog cjepiva i uređenje pogona za vraćanje dozvola, uredno odrađivali.
Ministarstvo zdravlja je odmah odbilo novčano pomoći Zavodu kako bi se barem isplatile plaće, čime se gladovanje radnika produžilo. Iako su radnici pokazali dobru volju i od svojih vlasnika tražili isplatu samo jedne plaće do toga nije došlo. Neumoljiva borba počela se tako odvijati ispred tvornice svakoga dana po jedan sat gdje su radnici upozoravali na loš tretman i neisplatu plaća. S prozora tvornice se u to vrijeme spuštao transparent “Imunološki u štrajku”, a radnici su podršku dobivali i od prolaznika koji su autima stvarali buku. U protestnim šetnjama oko tvornice koje su se odvijale u to vrijeme, dio radnika je bio i za puno radikalnije poteze i odlaska direktno pred upravu što sindikat nije dopuštao. Sjednica vlade se odgodila, i kraj 10. mjeseca radnici su dočekali bez isplaćene plaće.
Kako su se širile informacije o tome što se zaista događa s Imunološkim i kako borba nije stajala, tako su od uprave stigle prijetnje otkazom za one najborbenije radnike. Umjesto da im isplati tri plaće, direktor Imunološkog zavoda radnicima je ponudio jednokratnu isplatu od 500 kn s 3% kamatama koje bi morali vratiti. Ovdje se radilo o pokušaju iskorištavanja teške socijalne situacije radnika kako bi se kupio mir i suzbio štrajk. Raznim medijskim spinovima i lažima ministra Vrdoljaka o isplati plaće, pokušalo se slomiti radnike koji niti nakon mjesec dana štrajka nisu posustajali. Te laži koje su svakodnevno slušali da će do kraja tjedna sjesti plaća radnici su ironično prokomentirali u paroli: “Kad će taj petak”. Borba se proširila kako naznake za izlaz nisu stizale i radnici su se odlučili priključiti prosvjedu radnika INA-e u ponedjeljak 24.11. na Markovom trgu. Organizirani u koloni iza transparenta: “Ne damo Imunološki” došli su pred vladu koja im se opet nije željela obratiti. Dan nakon održan je veliki sastanak radnika i direktora, koji im se napokon odlučio obratiti, na kojem opet nije postignuto rješenje što je dovelo do velikog nezadovoljstva radnika. Štrajk se i dalje nastavio, ali su se sad radnici s ulaza tvornice preselili u dvoranu u kojoj im se obraćao direktor. Iako je HALMED sredinom studenog dao dozvolu da se prodaju zalihe sa skladišta, što je dalo nadu radnicima za isplatu plaća, to se nije dogodilo niti do kraja 11. mjeseca, a laži o tome da dolazi do kraja i ovog tjedna su se nastavile.
Sljedeći korak je bila organizacija samostalnog prosvjeda koji je bio najavljen za utorak 9.12. ispred HZZO-a. Dan ranije, nakon što su prodali zalihe, isplaćena im prva od traženih plaća, tek ona za kolovoz. Prosvjedom je izboren razgovor s ravnateljicom HZZO-a (najveći dioničar Imunološkog) i obećane su isplate plaće do kraja tjedna što opet nije bilo realno. Kako je borba prolazila, Imunološki se sve više nametao kao nezaobilazna tema u javnom prostoru i sve je više rastao pritisak na Vladu da poduzme sve kako bi se Zavod spasio. 12.12. uplaćena je i druga zaostala plaća, a ona za listopad je uplaćena 22.12. što je bio zakonski preduvjet da se jednosatni štrajk prekine u utorak 23.12. iako su plaće zbog davanja državi bile umanjene.
Ovom teškom borbom u kojoj su doslovno gladovali, radnici su pokazali da im je stalo do firme i do toga da ona i dalje svima nama služi. Pred njima je sljedeće teško razdoblje u kojem se vlada trudi prodati Imunološki, a namjere su već iskazali razni smutljivci kojima je primarni interes zgrtanje profita, na uštrb društvenog interesa.