Nakon neslavne propasti prve privatne pošte u Hrvatskoj, CityExpressa, kompanije koja se istaknula po ekstremnoj eksploataciji radnika i naposljetku bezobzirnom neisplaćivanju plaća, polagano uništavanje državne firme Hrvatska pošta d.d. i dalje se nastavlja. Kraj CityExpressa značio i kraj duopola, odnosno pojavu niza novih aktera na tržištu poštanskih usluga. Taj daljnji proces liberalizacije poštanskog tržišta zahtijevali su kapitalisti i profiteri iz CityExpressa, pa su tako, da ironija bude veća, izravno stradali od politike za koju su se sami strastveno zalagali.
Na njihovo mjesto u polju kurirske službe i slanja paketa, uz nekoliko manjih igrača, došao je i Todorićev Tisak, koji je spretno iskoristio svoju mrežu kioska za slanje poštanskih paketa što podrazumijeva dodatnu eksploataciju ionako slabo plaćenih radnica. Tu je i novi igrač – tvrtka Overseas Express, u vlasništvu Austrijske pošte. Nije tajna da je Austrijska pošta, jedna od 700 austrijskih firmi koja kroz tzv. investicije zgrče profit u Hrvatskoj, već neuspješno pokušala privatizirati Hrvatsku poštu i da je njezino trenutno poslovanje samo priprema terena za taj scenarij.
Protif privatnicima – na štetu radnika
O tome dodatno svjedoči i njezina tvrtka Post d.o.o koju je osnovala s ciljem ulaska u polje distribucije adresirane pošte (pisma) u kojem konkurira i novija tvrtka LiderExpress. Prema izjavama radnika Lider Expressa jasno je da vuk dlaku mijenja, ali ćud ne: naime, i Lider slijedi stope svog prethodnika Cityja te sustavno eksploatira zaposlene: u administraciji plaća je tek nešto više od 2000 kn, a dostavljači su plaćeni između 1100 i 1500 kn te rade znatno više od pola radnog vremena na kojeg su službeno prijavljeni.
Procese sustavnog uništavanja državne pošte, koji teku skoro dva desetljeća, pokrenuli su ih liberali na koncu 1990-ih, a sproveli liberali s početka 2000-ih. Podsjetimo, 1998. godina je početak kraja nekadašnje firme HPT (Hrvatska pošta i telekomunikacije). Tada je donesen Zakon o razdvajanju telekomunikacijskih usluga od poštanskih čime je oslabljena likvidnost i onemogućena tzv. “interna kompenzacija” između više i manje profitnog sektora iste firme. Logika poslovanja HPT-a bila je jasna: iz izuzetno profitnog sektora telekomunikacija novac se ulagao u razvoj visoke razine profesionalnosti u poslovanje od posebnog državnog interesa – pošte. Od takve politike odavno se odustalo, a osamljena pošta, odnosno ono što je ostalo u državnim rukama od HPT-a sustavno se potkopava: direktori i menadžeri rade protiv interesa vlastite firme čineći poštu namjerno slabijom od novih igrača.
Žrtvovanje pouzdanosti pošte
O tome najviše svjedoči niz pošti neprimjerenih artikla (slikovnice, bilježnice, kuharice, krunice, biografije svetaca, privjesci za ključeve) koje ona sada nudi svojim klijentima da bi tobože bila konkurentnija na tržištu. Oslabljivanju pošte doprinose i druge državne firme ukidanjem ugovora s HP-om te odabirom skupljih i nepouzdanih privatnika za distribuciju vlastite pošte. Na kraju, sve se prelama preko leđa radnika jednako onih u privatnom i onih u državnom sektoru poštanskih usluga. Radnicima u HP-u se kroz procese tzv. restrukturiranja i stabilizacije financijskog poslovanja smanjuju materijalna prava zaštićena Kolektivnim ugovorom, i naravno – sustavno dobivaju otkaze. Na Šolti, primjerice, nekada su postojala tri poštanska ureda, sada radi tek jedan, a taj je dalmatinski otok ostao i bez ijednog poštara.
Najamni radnici u privatnom sektoru u još su u nezavidnijem položaju: radno mjesto nije sigurno ni u jednom trenutku kao ni isplata plaća. Gubitnici su i sami korisnici poštanskih usluga. Naime, usluga pošte je od posebnog državnog interesa: svaka država mora imati svog javnog operatera za poštanske usluge, a kojemu je zakonom propisana obaveza dostupnosti poštanskih usluga u svakom dijelu zemlje. To za privatne kompanije na tržištu, naravno, ne vrijedi, tako da kašnjenje u isporuci pisama i pošiljka, pa i njihovo neuspješno isporučivanje od strane privatnika više postaje pravilo nego iznimka.
Nije teško ustvrditi ni da visoke kriterije poslovanja u budućnosti neće moći održati ni državna pošta, s obzirom na to da se već 20 godina razvija u sasvim suprotnom smjeru.