Zdravstveni sustav naše zemlje okrutan je i nepošten, ne samo pacijentima, što svako malo možemo vidjeti u ogromnim propustima koji završe teškim oštećenjima ili smrtima, nego i prema medicinskom osoblju, medicinskim sestrama i tehničarima.
U Hrvatskoj nedostaje čak 12.000 medicinskih sestara i tehničara pa je nikad više posla na grbači radnika koji su ovdje ostali, a radi se o odgovornoj, teškoj i zahtjevnoj profesiji. U prosjeku jedna medicinska sestra u svojoj smjeni mora voditi brigu o 12 bolesnika, a po nekakvim standardima, taj bi broj trebao biti upola manji. Nije baš lako predočiti koliko je to posla, s obzirom na to da briga za svakog pojedinačnog bolesnika iziskuje trud, strpljenje i stvarno “jak želudac”.
Pored onoga što im je u opisu posla, događa se, i to vrlo često, da medicinske sestre obavljaju dodatne zadatke, kao što su, recimo, administrativni poslovi. Dodajmo tome i da su tu nebrojeni sati prekovremenog rada.
O samim uvjetima rada u zdravstvu moglo bi se pisati u nedogled. Sestre i tehničari rade u smjenama, noću i praznicima, obavljaju težak fizički, a vrlo često i prljav posao, izložene su bolestima, maltretiraju ih nadređeni… Pored toga, o njima ovise životi, stoga im treba maksimalna koncentracija, brzina i efikasnost.
Neizostavno je žensko pitanje
U svemu tome ne treba zaboraviti da su u ovom polju najviše pogođene žene – iliti “sestre” (što je izraz koji nerijetko zamagljuje činjenicu da je riječ o zanimanju, a ne o pozivu). Sustavu odgovara da na ovakvim mjestima ima što više žena, računajući na njihovu “prirodnu ulogu” u brizi za slabije, nemoćne i bolesne. Sustav računa da te žene neće bešćutno okrenuti leđa bolesniku u mukama, iako im je završila smjena i iako ih hrpa (također neplaćenog!) kućanskog posla čeka još i u njihovom domu.
Takva brutalna računica – da žena mora skrbiti o hrpi bolesnika, ne samo kroz vođenje brige o primanju terapije ili o čuvanju zdravlja, nego i kroz pružanje “humanog kontakta”, ljubaznosti i topline – iscrpljuje ove radnice. Tijelo medicinskih radnica brzo se “troši”, a naknada na to im je nikakva. Rade za mizeriju i svakodnevno razmišljaju o odlasku iz zemlje, svjesne da ni život vani nije idealan. Mizerno povećanje plaća koje je najavila hrvatska vlada i koje je manje od povećanja troškova života, sigurno ih neće zadržati ovdje.
Na kraju, nemojmo zaboraviti da su medicinske sestre u najnezavidnijoj poziciji kad je riječ o pružanju otpora i organiziranju. Zbog manjka vremena, ali i snage i volje nakon završenog posla, teško im je pokrenuti bilo kakvu inicijativu za pružanje otpora. Štrajk veoma rijetko dolazi u obzir, s obzirom na to da se na štrajk medicinskih radnica/radnika poprijeko gleda jer, oni/one ne ostavljaju na svom poslu strojeve koje mogu na par dana ugasiti. Na njihovom radnom mjestu ostaju ljudi kojima je potrebna cjelodnevna njega i nadzor. One, većinom empatične i emocionalno povezane s pacijentima, stoga osjećaju obavezu da ih ne napuštaju.
Borimo se za pravedno, kvalitetno, dostupno i besplatno javno zdravstvo i ujedno ohrabrujemo medicinske radnice kad god ustanu za svoja prava – radnička i ženska!