Hrvatske se šume financiraju iz vlastitih djelatnosti, dakle ne financiraju se iz proračuna Republike Hrvatske. Dapače, prošlu 2012. godinu završile su s 30 milijuna kuna dobiti. Unatoč perverznoj logici ove Vlade i njihovih ekonomskih “stručnjaka” kako svako javno poduzeće mora biti profitabilno bez obzira što njihova svrha nikako ne može biti puko punjenje proračuna bez obzira na posljedice, Hrvatske šume zadovoljavaju i taj kriterij. Jedno su od najuspješnijih trgovačkih društava u vlasništvu Republike Hrvatske. Ipak, predsjednik Uprave Hrvatskih šuma Ivan Pavelić najavljuje kako će poduzeće do kraja godine morati otpustiti do 3000 radnika. Ovo Pavelić objašnjava “činjenicom” da u određenim sektorima poduzeće ima goleme viškove radne snage. No, iako najavljuju otpuštanje radnika, Hrvatske šume i dalje angažiraju privatne tvrtke za određene poslove. Ova praksa se postepeno uvodi u sva javna poduzeća, dijele se otkazi radnicima, i njihove poslove onda obavljaju privatne tvrtke. Tako se direktno pune džepovi podobnima koji dobivaju često unaprijed namještene javne natječaje.
Ubuduće bi tako poslove sječe i izrade drvnih sortimenata Hrvatske šume trebale raditi sa 30% svojih radnika, poslove privlačenja i izvoza sa 30% te prijevoza tako da taj postao samo 10% rade radnici Hrvatskih šuma. Jasno je prema navedenom da bi sječu, izradu, te privlačenje i izvoz 70% radili privatnici, dok bi 90% prijevoza drvnih sortimenata također odrađivali privatni prijevoznici. Pavelić tvrdi da “sjekač kod privatnika na dan obradi 30 kubika drva, a u Hrvatskim šumama samo 17”, no to je još jedna od podvala kojima se želi diskreditirati radnike. Razgovarali smo s dijelom radnika i u razgovoru su nam pojasnili kako se sjekačima u prosjek uzima cijeli radni dan, no oni ne sijeku drva cijeli dan, već otprilike četiri do pet sati dnevno, dok ostatak vremena rade druge poslove vezane za svoju profesiju. Tako im se namjerno ruši koeficijent uspješnosti po kojem im se izračunavaju plaće.
Radnici direktno optužuju predsjednika uprave Ivana Pavelića za svjesno uništavanje uspješnog poduzeća. Navode ga kao marionetu ministra poljoprivrede Tihomira Jakovine, inače njegovog bliskog prijatelja. Jakovina ga je uz brojne kontroverze sam imenovao predsjednikom uprave što predstavlja vrhunac sukoba interesa zbog nekoliko razloga. Osim što je Jakovina blizak Pavelićev prijatelj, 2006. godine, dok je Pavelić bio predsjednik uprave Helios Osiguranja odobrio je Jakovini kredit po jako sumnjivim uvjetima. Uz to što je Jakovina išao tražiti kredit od osiguravajućeg društva, a ne banke čudno je i to što je jamac za kredit bila nekretnina koja uopće nije imala uporabnu dozvolu! Ove aktivnosti se nastavljaju sve do danas pa tako navodno postoji i menadžerski ugovor kojim Pavelić dobiva nagradu od 30.000 eura ako otpusti određen broj radnika. Prvi korak tome bilo je nasilno otkazivanje kolektivnog ugovora. Njime se ukida topli obrok koji se radnicima financira s četiri kune po satu provedenom na radu, smanjuju se putni troškovi, ukidaju isplate jubilarnih naknada, božićnica, uskrsnica i regresa, te smanjuje se broj dana godišnjeg odmora. Plaće se u prosjeku smanjuju oko 1000 kuna neto.
Dok se radnicima smanjuju sva prava, nadzornom odboru se povećavaju. Sam nadzorni odbor Hrvatskih šuma donio je odluku o kriterijima za stimulativno nagrađivanje predsjednika i članova Uprave Hrvatskih šuma d.o.o. i navodno ta stimulacija može dosegnuti iznos od čak 150.000 kuna. Kolika je količina nesposobnosti sadašnje uprave Hrvatskih Šuma, čak i u pogledu provođenja neoliberalnih restriktivnih mjera pokazuje i činjenica kako je Općinski sud u Zagrebu usvojio prvih 200-tinjak tužbi koje su podnijeli radnici poduzeća povodom prisilnog otkazivanja kolektivnog ugovora. U konačnici bi Hrvatske šume, ako Uprava ustraje na nepoštovanju kolektivnog ugovora, božićnice za prošlu godinu mogle umjesto 8,5 milijuna platiti više od 11 milijuna kuna zbog kamata koje svakim danom sve više rastu. Tako glavešine u nadzornom odboru predvođene Ivanom Pavelićem rade direktnu štetu i poduzeću i zaposlenim radnicima. Hrvatske šume su još samo jedan primjer gdje se privatni džepovi pune uz pomoć državnog vrha. A radnici ponovno plaćaju najveći ceh.