Brodogradilište Nauta Lamjana d.d. smješteno je u uvali Vela Lamjana u Kalima, na južnoj strani otoka Ugljana. Preseljeno je iz gradske luke u Zadru 1982. godine. U pustoj uvali napravljeno je tada potpuno novo brodogradilište sa svom potrebnom infrastrukturom. Otok je prvi put u svojoj povijesti dobio jedan veliki, moderni industrijski objekt u kojem su posla našle stotine otočana. U najboljim danima bilo je zaposleno šest stotina radnika (otprilike pola otočana i pola s kopna) i nekoliko stotina kooperanata. Nekoć tvrtka koja je obavljala remonte vrijedne desetke milijuna kuna i zapošljavala oko 1000 radnika, danas se uz pomoć bankarske magije našla u stečaju sa zaposlenih sedamdesetak radnika koji povrh svega niti ne primaju plaće. Nedavni događaji, otkrivanje muljaža i pranja novca, namještanje zakona i nasilna intervencija policije na radničkim prosvjedima nam svjedoče kako u cijelu priču nisu umiješane samo privatne tvrtke destruktivnih motiva, već i njihovi plaćenici iz državnog aparata.
Kako je sve krenulo?
Priča započinje 2000. godine kada Nautu, pod posebnim uvjetima i za samo jednu kunu kupuje Walter Wolf. Jedan od tih uvjeta bilo je otvaranje tvornice dizalica, što je i učinio. Otvara tvornicu dizalica Crane Power u okrugu škvera, koja će biti u vlasništvu poznate obitelji Palfinger i kontroverznog Generala Zagorca. Kasnije, Walter Wolf kupuje 45% dionica od Brodogradilišta, 30% od Zagorca i zalaže ih u Hypo Grupi, za kredit za koji ne otplaćuje rate, pa Hypo Grupa postaje većinski vlasnik Lamjane. Već se tada počinju nazirati planovi za prenamjenu brodogradilišnog zemljišta u turističko, no to je još uvijek nemoguće zbog toga što koncesija za brodogradilište ističe tek 2031. godine. Uz to, tvornica Crane Power s područja škvera izrazito dobro posluje, ali ipak sele proizvodnju u Maribor nakon što im Hypo grupa otkazuje gostoprimstvo i daje odštetu od 6 milijuna kuna. Ubrzo nakon toga, Jupiter Adria, koja se inače uopće ne bavi brodogradnjom, nego izgradnjom turističkih objekata, kupuje većinu dionica Nauta Lamjane (80%), samo nekoliko dana prije nego je izglasan novi zakon po prijedlogu i kroju Božidara Kalmete kojim se koncesionaru omogućuje izmjena koncesije. U prvoj fazi uništenja tvrtke, J. A. odlučuje se rješiti 150 metara dugog plovnog doka koji je na ozbiljnim remontima zarađivao desetke milijuna kuna, nakon čega kupuje manji travel lift za brodove do 300 tona pod izgovorom da su remonti velikih brodova dugoročno neisplativi, što je naravno notorna glupost, a zatim počinju tvrditi da je četrdesetak radnika po toj „poslovnoj viziji“ postalo višak. Potom Jupiter Adria plaća urbanističke planove za prenamjenu brodogradilišta, a arhitektu ostaju dužni milijun kuna za taj posao. Namjera je bila umjesto škvera napraviti 122 vile, marinu i jaht-klub sa 75 soba. Zalaganjem sindikata, ali i mještana u pregovorima od tog prijedloga se odustaje, te Jupiter Adria dobiva nešto zemlje u zaleđu kao kompenzaciju, no ona nije ni približno toliko atraktivna kao zaljev. Nezadovoljni J.A. Daje Tihomiru Jukiću u zadatak da izradi novi poslovni plan za prenamjenu, no isti biva prijavljen Etičkom povjerenstvu od 
strane radnika jer se prilikom prostorno planske dokumentacije teško kršio zakon o prostornom uređenju i gradnji kako bi se podilazilo financijerima plana, a radnike bi se ostavilo bez posla. Do 2011. Jupiter Adria mijenja ime u IO Adria, a Jupiter Adria AG upisuje hipoteku od 10 milijuna kuna uz hipoteku Erste Banke od 34 milijuna kuna. U to vrijeme počinju i prosvjedi radnika koji mjesecima nisu dobili plaće, zbog sumnje u prenamjenu zemljišta, sprječavanja stečaja, te zahtijevaju raskid koncesije s Adriom i prodaju firme nekome koga interesira brodogradnja, a ne gradnja apartmana. Od 10. mjeseca iste godine tvrtka se nalazi u blokadi zbog 800 000 kuna duga, a ukupni dug se procjenjuje na 70 milijuna kuna do kojeg je došlo više nego očitim pranjem novca, financiranjem Adriinih drugih projekata, plaćanjem izmišljenih računa i nepostojećih konzultantskih usluga, različitih afera, među kojima je najpoznatija ona s remontom Key Manhattan naftne platforme, gdje su nestali deseci milijuna kuna i kada je Bojan Milković, tadašnji upravitelj Ine, završio u pritvoru. Iz tih se razloga na brzinu uvaljuje Nautu u stečaj, sve na prijedlog vlasnika, dok se zahtjevi sindikalaca za raskid koncesije ne izvršavaju iako su za to ispunjena čak 4 zakonska uvjeta. Ujedno tvrde i da se stečaj mogao spriječiti dolaskom inspekcije na vrijeme i prodajom tvrtke, jer je bilo zainteresiranih kupaca, ali su odustali zbog ogromne hipoteke ili zbog nesudjelovanja u pregovorima od strane IO Adrie kao što je bio slučaj s Dogus grupom. Stečajni upravitelj tog razdoblja postaje Edvin Šimunov, a štrajkovi se smiruju . Unatoč tome i svim prijavama DORH-u, jurišanje Lamjane u propast ne usporava, proizvodnja je zamrznuta na punih godinu dana, domaći škverani se otpuštaju, te istovremeno u tom kaosu na škveru pod lošim sigurnosnim uvjetima rade neprijavljeni rumunjski radnici GVC Drillinga, tvrtke koja samo plaća vezove i dobro iskorištava situaciju. Svo to talasanje i nekompetentnost rukovodstva rezultira novim
štrajkovima u 2012. kojima se traži ponovo raspisivanje natječaja za koncesiju, pokretanje proizvodnje i isplata zaostalih plaća. Koncesiju dobiva M-inženjering, tvrtka čiji je većinski vlasnik IO Adria, čime se pokazuje kako se niti ne pokušava riješiti problem Nauta Lamjane i da je sve to već unaprijed smišljeno. Početkom 2013. Edvin Šimunov napušta poziciju stečajnog upravitelja, poništava se koncesija M-inženjeringa, a na mjesto stečajnog upravitelja dolazi Ivan Rude. Radnici bijahu ohrabreni njegovim dolaskom, te mu dadoše punu potporu, no nastaviše borbu za oduzeta radna mjesta i neisplaćene plaće. Ivan Rude, doduše, već početkom 2014 biva smijenjen, unatoč tome što su radnici dobro surađivali s njim, vratili zaposlenike sa burze i ponovo pokrenuli proizvodnju. Razlog zbog kojeg je Rude smijenjen su preveliki putni troškovi za koje on nije ispunjavao naloge, a prijavili su ga vjerovnici Odmarališta IO Adria, O Adria AG i Marina Preko kojoj su prodani stečajni zahtjevi Erste Banke u iznosu od 7,5 milijuna eura, iznos veći od polovice ukupnog duga Naute. Štrajkovi koji slijede postaju žešći nego prije, radnici neumorno brane škver, ovješeni su transparenti sa natpisima ‘Zadre moj korumpirani’, ‘Ardena srami se’, a novom stečajnom upravitelju Aleinu Khanu, već poznatom po likvidaciji nekoliko riječkih firmi, ne dopuštaju ulazak na škver, te njegov odlazak popraćuju bakljama i sirenama, naglašavajući kako je jedino USKOK dobrodošao u ovakvoj situaciji. Umijesto USKOK-a, 14.4. u 4 sata ujutro na škver se počela iskrcavati specijalna policija. Rasporedili su se tristotinjak metara od škvera kako bi spriječili ulazak prosvjednika na škver, kršili zakone koristeći silu za gušenje mirnog prosvjeda, a uhićeno je troje 
muškaraca i jedna žena. U 10 sati, Alein Khan je ušao u tvrtku i izvršena je primopredaja položaja stečajnog direktora bez suglasnosti i nazočnosti radnika, a već drugoga dana su podijeljeni otkazi sindikalnom povjereniku i šefu proizvodnje Mariu Košti, te izvršnom direktoru Ivu Baljkasu. Proizvodnja ponovo miruje, moguće je i da se zbog toga neće moći ispuniti ugovori za jahte i turističke brodove do kraja mjeseca što će vjerojatno dovesti do milijunske štete.