Sredinom listopada 2010. godine, nakon tri i pol tjedna borbe radnica Kamenskog koju smo pratili svakog dana, pokrenut je stečaj s preustrojem koji je silom zakona prekinuo i štrajk i svakodnevne prosvjede, a čak je zabranio radnicama da daju izjave za medije. Time je prekinuta borba koja je započela očajnim štrajkom glađu radnica koje su senzibilizirale javnost i ušle u medijski prostor. Nedugo nakon početnog štrajka glađu započeo je zakonski legalan štrajk kojim su radnice tražile isplatu zaostalih plaća za tri mjeseca, neisplaćenih naknada za prijevoz za četiri mjeseca, a neuplaćenih doprinosa za mirovinsko osiguranje za dvije godine. Ukupni dug prema 574 radnica i radnika, koliko ih je tada bilo zaposleno, iznosio je 40 milijuna kuna, a ukupna potraživanja 70 milijuna kuna.
Iako su takav stečaj, koji predviđa nastavak proizvodnje, radnice i same priželjkivale, zapravo su brzo shvatile da imaju malo razloga za optimizam. Naime, kao što je na sudu utvrđeno, dugovi firme prema vjerovnicima daleko su bili veći od pretpostavljenih, zbog čega je mogućnost da se iz stečajne mase namire dugovi radnicama bila vrlo mala pa stoga nije ni nastavljena proizvodnja. Nakon toga radnice su završile na burzi.
Još u ratnoj privatizaciji dionice firme su ponuđene upravi i radnicama da bi onda različitim pritiscima radnice bile natjerane da u bescjenje prodaju svoje skupo plaćene i teško otplaćivane dionice. Onim radnicama koji ipak nisu prodale svoje dionice nikad nije isplaćivana dividenda, niti su sudjelovale u odlučivanju na bilo kojoj razini. U tom periodu, firma je polako gušena pa je sa preko dvije tisuće radnica spala na jedva četvrtinu. Međutim te prijevare ne mogu se mjeriti sa mahinacijama vješte grupe tajkunskih bandita čiji su predstavnici u Kamenskom Antun Crlenjak, Damir Rihtarić i jedan od vlasnika OTV-a (danas Jabuka TV) Davor Vlajčević, sve Kutlini suradnici iz Globus grupe. Oni su naprosto prestali uplaćivati mirovinsko i zdravstveno osiguranje radnicama bez da su o tome ikoga obavijestili, pa su se mnoge radnice neugodno iznenadile kada su pokušale uzeti svoju teško zarađenu mirovinu. Zatim su zbog blokade računa osnovali “sestrinsku firmu” i pokušali nagovoriti radnice da prijeđu u tu firmu čime bi se njihovi ugovori o radu prekinuli. One koji su pristali na prelazak čekalo je neugodno iznenađenje jer ni njima nisu isplaćivane plaće (osim jedne i dijela još jedne) u toj, “od dugova čistoj” firmi. U međuvremenu, u matičnoj firmi plaće su se počele isplaćivati u dijelovima i s kašnjenjima da bi se u travnju 2010. potpuno prestale isplaćivati. Radnice su otjerane u očaj, ali onda i u samoorganiziranje. To organiziranje je više puta pokušao spriječiti sindikat, odnosno osobno regionalni koordinator Sindikata tekstila, obuće, kože, gume Željko Šegina. On ih nije samo nagovarao da odustanu od akcija, nego im je izravno lagao da na njih nemaju pravo i to je jedan od razloga zašto su se uopće i odlučile na očajničku mjeru štrajka glađu i noćenje ispred tvornice. Sindikalini vođe nisu bili beskorisni, nego su radničkom organiziranju nanosili izravnu štetu i ranije kada su u dva navrata naprosto ukrali kasu uzajamne pomoći. Taj slučaj je završio i na sudu, ali nije imao odgovarajući rasplet. Kriminalna banda koja čini sada već bivšu upravu firme pred sami prosvjed napravila je još jedan potez da se osigura u slučaju stečaja. Oni su se preko svojih drugih firmi upisali u zemljišne knjige kao vlasnici zemljišta i zgrada Kamenskog s kojim su sklopili “ugovore o posudbi” u namjeri da kao razlučni vjerovnici prvi namire svoja potraživanja iz stečajne mase.
Nakon pokretanja stečaja, radnice su podigle nekoliko kaznenih prijava zbog čega je policija morala pokrenuti istragu. U međuvremenu, radnice su se dva mjeseca nakon pokretanja stečaja neugodno iznenadile kada ih je firma poslala na ginekološki pregled u privatnu polikliniku.
Povod ginekološkog pregleda za radnice bila je nova prijevara. Dio dioničara Kamenskog (Antun Crlenjak i Davor Vlajčević) bio je upleten u dobivanje namjenskog kredita od državnog Fonda za razvoj i zapošljavanje za proizvodnju kobiljeg mlijeka u iznosu od 14 milijuna kuna iako nisu ispunjavali uvjete. Čelnik fonda Petar Tonković odobrio je kredit, a zauzvrat je Vlajčević nagovorio tadašnjeg direktora Kamenskog da potpiše ugovor u vrijednosti 260 tisuća kuna o pružanju usluga sistematskog pregleda s tvrtkom u vlasništvu majke Petra Tonkovića.
Ova posljednja prijevara poslužila je za strategiju žrtvenog janjeta kojom su žrtvovani višestruki prevaranti, dioničari Kamenskog, Antun Crlenjak, Davor Vlajčević i drugi, a da krupnije ribe poput Ninoslava Pavića i Miroslava Kutle s kojima je povezan sam državni i policijski vrh ostanu nedirnute. Za istu svrhu poslužila je nova optužnica protiv dioničara Damira Rihtarića koji je optužen da je nenamjenski trošio sredstva pribavljajući nezakonitu korist Kamenskom.
Prema izvješću neovisnog revizora iz svibnja ove godine, Kamensko je 2012. godine ostvarilo prihode od 2.341.593 kuna, a rashode u iznosu od 8.233.740 kuna pritom ostvarujući godišnji gubitak od 5.892.147 kuna. Knjigovodstvena vrijednost ukupne imovine je 61.640.401 kuna što je smiješno u odnosu na procijenjenu vrijednost od 127 milijuna kuna. Od toga zemljište prema knjigovodstvenoj vrijednosti vrijedi samo oko 8 milijuna kuna, a prema nekim procjenama stvarna vrijednost je oko 10 milijuna eura. Obveze prema zaposlenima nisu se bitno smanjile pa tako obveze prema zaposlenicima i obveze za poreze, doprinose i slična davanja iznose 36.172.178 kuna.
Kako što se iz svih podataka vidi, stanje u protekle dvije godine po pitanju potraživanja nije se pomaknulo sa mrtve točke. Unatoč tome, dio radnica, njih 87, se samoorganizirao i osnovale su udrugu “Kamensko”. U prostoru udruge, popravljaju odjeću, eventualno prodaju nešto od dobivenog materijala, organiziraju tečajeve šivanja i kreativne radionice, dizajniraju odjeću, nakit, ukrasne predmete i marame. Sa skupljenih desetak šivaćih mašina i nešto materijala, uspjele su zaposliti četiri bivše radnica, dok ostale volontiraju. Dio bivših radnica se zaposlio, prekvalificirao ili otišao u mirovinu, ali velik broj bivših radnika još nema posao.
Iako su mediji puni hvale o mrvicama koje je državni vrh dao radnicama Kamenskog ostaje činjenica da upravo taj vrh štiti kriminalce koji su izvršili pljačku tvornice i otjerali radnice ih na cestu. Jer uništavanje Kamenskog ima svoje krivce motivirane privatnim interesima, kao i jednako odgovorne zaštitnike tih krivaca.