Viadukt je još jedna tvrtka čije je zlatno doba bilo za vrijeme gradnje autocesta. Nakon što je gradnja prestala, počeli su se gomilati dugovi i afere. A afere počinju još u devedesetima. Prva istraga se ticala kupnje 24 kamiona. Sumnjalo se kako su kamioni nabavljeni iz Jugoslavije. Taj slučaj je okončan podizanjem kaznene prijave za zloporabu položaja i ovlasti, krivotvorenje službene isprave i kršenje sankcija protiv Jugoslavije. Drugi put policija je češljala poslovanje tvrtke po prijavi zaposlenika koji su ukazivali na nezakonitosti u poslovanju. Postoji čak i nalaz Porezne uprave iz 2002. godine o “Viaduktu”, u kojem se utvrđuje utaja poreza u iznosu od 24 milijuna kuna. Nije poznato kako su točno završile istrage, no kako je djelovanje Viadukta tokom godina bilo usko vezano uz državna poduzeća nije čudno da su dva direktora iz tog vremena Ivan Berket i Damir Kezele i dalje ostali na svojim funkcijama usprkos aferama. U međuvremenu je Viadukt izgradio status jedne od najvećih građevinskih tvrtki u Hrvatskoj s godišnjim prometom od nekoliko stotina milijuna eura, velikom dobiti i preko tisuću zaposlenih. No, da bi dobivali sve natječaje koji su mahom bili raspisivani od strane države morali su biti jako dobro povezani s tadašnjom političkom elitom te Hrvatskim Autocestama koje su bile naručitelji tih radova. Najpoznatija afera koja se veže uz čelnike Viadukta je afera Remorker. Naziv je dobila prema češkoj tvrtki Remorker International, preko koje su na temelju fiktivnih ugovora navodno izvlačeni deseci milijuni kuna iz HAC-a i Hrvatske gospodarske komore. Navodno su HAC-ovi podizvođači na račun češke tvrtke uplatili najmanje 30 milijuna kuna kako bi ih HAC angažirao na izvođenju radova te im osigurao povoljniji položaj u naplati potraživanja. I Viadukt je bio predmet istrage, a na kraju su uhićeni i već spomenuti direktori tvrtke Ivan Berket i Damir Kezele. No, to je bio samo vrh sante afera koje se vežu uz HAC i Viadukt. Stjepan Bobek, bivši direktor HAC-a i HC-a često je spominjano ime u brojnim aferama u tom vremenu. Petar Pećina, jedan od najvećih dioničara Viadukta jednom je prilikom Bobeku poklonio luksuznu nekretitninu za nastavak „suradnje“. Naime, Bobek je daljnje pogodovanja Viaduktu uvjetovao kupnjom kuće na moru. Čelnik Viadukta Kezele na to je pristao te je naložio Pećini da kupi luksuznu vilu vrijednu 3,5 milijuna kuna i pokloni ju Bobeku kako bi Viadukt i dalje dobivao unosne kooperantske poslove koje je odrađivao za HAC i HC.
Koliki su razmjeri koruptivne hobotnice u građevinarstvu govori i podatak da se samo u slučaju gradnje dionice autoceste od Dugopolja do Ravče lažnim prikazivanjem utrošenog materijala i radnih sati u konačnici cijena gradnje povećala za oko milijardu kuna! A to je samo jedan od brojnih takvih slučajeva.
Neoliko je građevinskih tvrtki koje su bile „miljenice“ politike. To su između ostalih: Viadukt, Konstruktor-inženjering, Hidroelektra, Zagorje-tehnobeton, Skladgradnja, Osijek-Koteks, Dalekovod i Swietelsky. Jedna od brojnih apsurdnih situacija je način na koji je tvrtka Skladgradnja dobila unosne poslove radova na riječkoj obilaznici. Iako uopće nije sudjelovala na natječaju 2008. godine, Skladgradnja je dobila posao na brzoj cesti od Sv. Kuzama do Križišća vrijednoj 800 milijuna kuna i to kao podizvođač zagrebačkog Viadukta koji je pak bio podizvođač tvrtke GP Krk. Postavlja se pitanje kako je moguće da Skladgradnja izvodi radove bez znanja nositelja posla GP Krka, kao i zašto je Viadukt kao podizvođač svoj posao mimo svake logike prepustio braći Žužul? Primjer kako su se namještali natječaji je i nikad razjašnjena priča o gradnji dijela autoceste Krapina-Macelj. Tada je HAC raspisao javni natječaj na kojem je najjeftiniji ponuđač bio lokalni konzorcij predvođen tvrtkom Jedinstvo iz Krapine, koji je ponudio cijenu od 74,7 milijuna kuna. Ipak, na kraju je odabrana ponuda konzorcija na čelu s Viaduktom uz cijenu od 137 milijuna kuna. Unatoč činjenici da je ponuda Jedinstva bila jeftinija za 62 milijuna kuna, odbijena jer iz formalnih razloga jer je jedan od kriterija bio da ponuditelj, između ostalog, mora imati iskustvo izgradnje najmanje dva kilometra autoceste. Očito je kako je bez obzira na cijenu Viadukt „morao” dobiti taj posao kao nagradu jer je dvije godine prije dio svojih poslova na izgradnji čvora Vučevica prepustio Skladgradnji braće Žužul.
Kada je prestala gradnja autocesta poslovanje svih prije nabrojanih građevinskih tvrtki, pa tako i Viadukta drastično se pogoršalo. U 2013. godini Viadukt je imao promet manji za 25 milijuna kuna nego godinu prije. Što se tiče ove godine, ukupni prihodi u prvih devet mjeseci iznosili su 587 milijuna kuna, što je pak 4 posto manje u odnosu na 2014. Samo u trećem tromjesečju gubitak Viadukta dosegnuo je skoro 10 milijuna kuna.
Viadukt je još jedna klasična građevinska priča. Glavni likovi su različiti u svih poduzećima ali scenarij je uvijek isti. Na kraju svi čelnici završe iza rešetaka, a radnici izvuku najdeblji kraj i svoja prava moraju tražiti na ulici.