U četvrtak (16.09.) su se ispred zgrade Ministarstva gospodarstva, Ministarstva poljoprivrede i Državnog hidrometeorološkog zavoda skupili radnici Đure Đakovića – Alatnice tražeći da se osigura proizvodnja protugradnih raketa. Ugovor koji bi omogućio nastavak proizvodnje i samim s tim spasenje radnih mjesta i kruha u rukama radnika bio im je obećan još tokom veljače, a do današnjeg dana još ništa nije potpisano. Tim ugovorom na pet godina uz narudžbu od 20 000 raketa tvrtka bi se mogla zadužiti i sama financirati što bi značilo nastavak proizvodnje.
Kako vlada pogoduje stranim lobijima nije uopće čudno da se u proteklih 5 godina uvezlo 30 000 raketa iako bi 6 000 raketa godišnje proizvedeno u Đuri Đakoviću – Alatnici značilo spasenje proizvodnje i radnih mjesta. U Zagreb je došlo stotinjak radnika iz Slavonskog Broda odlučnih da se izbore za svoju egzistenciju pritom želeći da im se osobno obrati ministra poljoprivrede Petar Čobanković. Sam prosvjed je počeo sa zaoštrenom retorikom predsjednika Sindikata metalaca Hrvatske Vedrana Dragičevića. Vladina taktika ignoriranja i odugovlačenja je i ovog puta bila primijenjena. Osim što je krajnje bezobrazno je najavljivanje svakih 10 minuta dolaska „našeg“ ministra koji se naravno na kraju nije niti pojavio jer je eto bio na nekakvoj sjednici Vlade praveći tako budale od radnika samo potpisivanje ugovora je odgođeno za desetak dana, a razlog za to itekako treba tražiti u sindikalnim predstavnicima. Ne treba niti reći kako je takav rasplet događaja direktno pogodovanje inozemnom kapitalu jer ako taj ugovor neće biti potpisan tokom rujna radnici Alatnice neće stići osigurati proizvodnju i na taj način će se pripremiti teren za uvoz raketa iz inozemstva. Vedran Dragičević koji je u jednom trenutku nesmotreno izjavio da pošto ministra nema on ulazi u zgradu ministarstva zajedno s radnicima te da će čekati ispred sobe dok se dotični ne pojavi očito je ostao zapanjen efektom koji je ta izjava imala. Za tren oka došlo je do mobilizacije radnika koji su odmah krenuli unutra, ali im se na putu ispriječio baš on zajedno sa svoja dva suradnika. Odugovlačeći ulazak i tijelom stvarajući prepreku, očito je požalio zbog svojeg pompoznog govora i jedino što je u tom trenutku mogao priželjkivati je dolazak sile pred kojom će on ostati nepomoćan. Kroz nekoliko trena je došla i revna policija koja im je priskočila u pomoć u prijećenju puta radnicima da se izbore za ono po što su došli. To je izazvalo nezadovoljstvo radnika koji su verbalno ušli u konflikt s policijom koja je pokazala svoje zube tjerajući radnike sa stepenica koje vode u zgradu ministarstva. Da bi se spriječilo širenje nezadovoljstva odmah su krenule patetične izjave sindikalnih predstavnika o hrvatskoj policiji koja je tu zbog hrvatskog naroda i tobože njemu služi te je slijedila priča o tome kako nikome nije u interesu da dođe do sukoba i da to nikome ne treba (očito ponajmanje njemu koji ima osiguranu egzistenciju i ne treba živjeti s mišlju hoće li imati što sutra za jesti). Ta policija s ovim i sličnim postupcima jasno pokazuje da ne služi narodu, ona je tu da bi služila tajkunima i njihovim prijateljima po novcu političkoj oligarhiji. Posebno je smiješno što se takvom demagogijom služe sindikalci koji bi trebali zastupati interese radnika, a ne ih odvraćati od njihovim klasnih interesa i to u trenutku kad je vrlo izvjesno da bi ti ljudi mogli završiti na ulici i to bez ikakve daljnje mogućnosti zapošljavanja ili mirovine jer mnogi, ako gotovo ne i svi, nemaju dovoljno radnog staža za ulazak u mirovinu koji se ionako stalno podiže. Ovo je samo još jedan primjer kako se radnici moraju pouzdati sami u sebe i ustrajati u svojim zahtjevima. Svim srcem ćemo i dalje stajati uz radnike i radnice Đure Đakovića – Alatnice i pratiti ih u njihovoj borbi za očuvanje radnih mjesta.