Na osmi mart danas se često gleda kao ostatak prošlosti, simpatičan bivši praznik ili neku staru verziju Valentinova. Dok je to danas samo prilika da žene dobiju cvijeće kojim ih muškarci razvesele jedan dan u godini, rijetko se sjetimo da je taj datum, kada je utemeljen kao Međunarodni dan žena, prije svega podsjećao na žestoke i požrtvovne borbe za žensko oslobođenje. Nažalost, to što je dijeljenje cvijeće zamijenilo masovna okupljanja i sukobe s policijom tek je manjim dijelom posljedica stvarne promijene u položaju žene, a više je posljedica konzumerizma i slabosti revolucionarnog pokreta.
Društvo koje za sebe voli misliti kako je ukinulo rodnu diskriminaciju, u proteklih sto godina koliko se obilježava osmi mart nije uspjelo ispuniti ni osnovne zahtjeve kao što je jednakost plaća. Žene i danas čine veći dio nezaposlenih, a one koje su zaposlene, primaju u prosjeku 20 do 30% niže plaće od svojih muških kolega, ali to je tek jedan detalj, koji je najlakše pokazati statistikom. Ono što se ne vidi statistikom, a još uvijek je sastavni dio našeg života, je da većina neplaćenih kućanskih poslova, kao i odgoja djeteta još uvijek pada na leđa žena u obitelji. Teško izborena prava kao što je abortus stalno napadaju razni mračnjaci, muški šovinisti i vjerski fundamentalisti uz slab ili nikakav odgovor progresivnim i revolucionarnih snaga. Iako sistem kao mjeru svoje progresivnosti voli isticati broj žena kapitalistica ili političarki, ostaje činjenica da za najveći dio žena radnica taj broj nema nikakvog značenja. Naše akcije u Zagrebu, Osijeku i Splitu imaju za cilj da upozore kako borba za klasno i spolno oslobođenje nije gotova.
Zagreb
Zagreb
Osijek
Split
