Zabrinjavajuće glupa izjava SDP-ove zastupnice u EU Parlamentu, Biljane Borzan, senzacionalistički je prenesena u svim domaćim medijima, a na meti su se, ni krivi ni dužni, ponovno našli trgovci. Najavljujući zakon o “zaokruživanju” cijena, SDP-ova zastupnica ustvrdila je da trgovci “obmanjuju kupce” i “zarađuju milijune” jer ne vraćaju lipu kusura na cijene koje završavaju s 99 lipa. Zbog toga će, kaže, u Europi ukinuti sve takve cijene. Trgovci? Na koga zastupnica misli? Nevjerojatno je da je naša zastupnica misli zapravo na kapitaliste koji drže trgovačke lance. Zar može biti toliko glupa da misli da radnici na blagajnama po zaključku dana predaju utržak koji je veći od prometa koji prikazuje blagajna i na taj način lipice koje su kupci eventualno ostavili na blagajni dospijevaju u ruke vlasnika?
Nije joj palo na pamet da ti iznosi moraju biti u lipu točni? Ako pretpostavimo da ipak donekle poznaju proceduru predaje dnevnog utrška, moramo zaključiti da nije mislila na te trgovce–kapitaliste, nego na radnike–trgovce. A čak i da pretpostavimo to njezino neznanje, kako bi se zaokruživanjem cijena izbjeglo da lipe dođu u ruke vlasnika? Ne bi se izbjeglo, samo bi bilo oporezivo, a naša bi socijaldemokracija kao i obično većinu tih sredstava sakupjenih porezima potrošila na “poticaje” kapitalu. Potrošači za koje se tako bučno zalaže, ostali bi na istom ili na gorem jer će zaokruživanjem cijena na kupljenih, nekad nezaokruženih, deset artikala platiti okruglih 10 lipa više. Ako nije mislila na vlasnike trgovačkih centara, mislila je na trgovce–radnike. Aha, dakle zašto će se ukinuti nezaokružene cijene? Da trgovci–radnici ne bi svakodnevno dolazili doma s posla s vrećicom od kupaca ukradenih kovaničica od lipe ili centa i da na kraju godine ne bi od tih kovaničica nabrojali milijune kuna ili eura.
SDP-ova zastupnica očito nema pametnijeg posla, a ni minimalne informiranosti i zdravog razuma, pa priča gluposti valjda u nekom suludom pokušaju da nahuška narod da maltretira radnike koji u svojim blagajnama nemaju kovanice od jedne ili dvije lipe, a na svojim policama imaju nesretne cijene s 99 lipa. Kovanica nema jer ih je HNB 2009. prestala štampati budući da je njihova izrada skuplja od njihove vrijednosti, a cijene na policama su takve zahvaljujući marketinškim stručnjacima i ekonomistima koji tako manipuliraju kupcima. Trgovci od ostatka od lipe ili dvije ne zarađuju milijune, nego svakodnevno trpe neugodnosti od bahatih kupaca. Naime, praksa trgovina sa spornim cijenama uglavnom je da se kupcu izvrati do 5 lipa više (najsitnija kovanica koju imaju u blagajni), a svaki pristojan kupac će tada tih par lipa više ostaviti na blagajni kako radnik na kraju smjene ne bi morao vaditi novac iz svog novčanika da bi promet štimao. Radnik na kraju smjene mora imati točan iznos na blagajni, a eventualni višak ostaje ili radniku ili kolektivu. Da je za vrijeme jedne smjene jednog blagajnika sto kupaca platilo gotovinom, i da ih je od toga pola imalo nezaokruženi račun dolazimo do viška od 50 lipa, da je baš i svih sto bilo “nezaokruženih”, i da su baš svi bili voljni ostaviti te lipe, trgovcu na kraju radnog vremena ostaje jedna kuna “bakše”.
Kakve to bajke priča naša zastupnica? A što kad se cijene zaokruže? Kad će sapun koštati 5 kn, a ne 4,99? Onda će naša zastupnica biti sretna jer će se ta jedna lipa brojati u zaradu firme, a ne u bakšu blagajnika. Dakle, nije njoj do jedne lipe i zaštite potrošača, već do poreza od tih navodnih milijuna. Zašto 25% od tog “viška” vladajući ne bi iskoristili za punjenje proračuna u korist svojih visokih plaća, europarlamentarnih beneficija i poticaja za svoje bogate sponzore? Njoj i našim medijima se nekako učinilo najlogičnijim da radnici u trgovinama na tim lipama zgrću bogatstvo, a to jednostavno nije tako! Umjesto da se brine o pravima radnika u trgovinama koja praktično ne postoje i o izuzetno malim plaćama unatoč velikim maržama kapitalista koji se besramno bogate, ona izigrava pravednika s lipama koje će eventualno ostati u džepu potplaćenih trgovaca. Lažna socijaldemokracija želi se demagogijom o zaštiti potrošača domoći dodatnog sredstva za sebe i kapitaliste.