Nakon dugogodišnjeg prigodničarskog i gastronomskog obilježavanja Prvog maja sindikalne središnjice su ove godine odlučile prosvjedovati u Sisku. Sisak je grad koji je ponajviše izgubio tranzicijom i danas je bijedna uspomena na jedan od najvećih industrijskih centara. Uništavanjem velikih proizvodnih giganata propadao je i život u Sisku, a njegovi su stanovnici prepušteni pustom životarenju i svakodnevnoj neizvjesnosti.
Trajna nezaposlenost i ubrzano smanjivanje stanovništva najbolje svjedoče o katastrofalnim posljedicama privatizacije i deindustrijalizacije. Sudbina Željezare, Herbosa, Segestice, TVIM-a, Metalotehne i mnogih drugih gorki je podsjetnik na politiku koja je od Siska napravila tzv. grad slučaj. Gašenja svih tih firmi nisu neki izolirani slučajevi, već je to posljedica žrtvovanja domaće proizvodnje zbog interesa stranog kapitala.
Takav sustav koji služi kapitalu i spreman je žrtvovati cijele gradove kako bi se održao, neprijatelj je radnika. A radnici sisačke regije su nebrojeno puta pokazali da znaju pružiti otpor neprijatelju. Petrokemija danas postoji jedino zahvaljujući borbenom jedinstvu radnika koji se nisu libili poduzeti radikalne akcije i zauzeti firmu kako bi spriječili privatizaciju, radnici Željezare su blokirali Novi most i nisu se prestrašili niti naoružanih specijalca u borbi za svoje plaće, a Rafinerija koju su svi otpisali i dalje diše zahvaljujući nedavnom pritisku radnika koji su bili na ulici i u Sisku i u Zagrebu.
Radnici mnogih drugih firmi su dok god je postojala nada u opstanak bili spremni izaći na cestu, iako često u nemogućnosti da obrane svoje firme. Radnici sisačkog Metalinga su pak obustavili rad u veljači jer nisu dobili tri plaće itd. Dosadašnje iskustvo klasne borbe nas je naučilo da se velike pobjede događaju kad su radnici spremni pomoći svojim kolegama u nevolji. Kad su se u ožujku počele najavljivati zajedničke akcije radnika Petrokemije i Rafinerije ubrzo se našlo rješenje za pokretanje proizvodnje u Rafineriji.
Mi u Crvenoj akciji ne želimo deklarativno davati podršku, već želimo biti uz vas, zaposlene i nezaposlene radnike, u vašim borbama koje će itekako biti potrebne da bismo izgradili bolje društvo od ovoga sada. Zato s vama prosvjedujemo i za međunarodni dan opće solidarnosti radništva, Prvi maj! U trenutku dok nam ruše radnička prava, produžuju radno vrijeme, najavljuju nove rezove, restrukturiranja i završnu rasprodaju, dok nam se priprema privatizacija zdravstvenog sustava bitno je pružiti otpor.
Borba sindikata koji već nekoliko godina samo skupljaju potpise za referendume nije dovoljna. Ovakva situacija zahtjeva veću borbenost i veću radničku solidarnost od one koju nam nude sindikalne središnjice. Stvaranje borbene radničke organizacije sljedeći je presudni korak za klasnu borbu. Organizirajmo se, oživimo borbeni Prvi maj!
[nggallery id=13]