Još jedan hrvatski div u postupku je privatizacije, iako je ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak početkom godine tvrdio kako to nije u planu. Nakon pola godine mijenja mišljenje i naglašava da je privatizaciju potrebno provesti što prije. Riječ je o Petrokemiji, našem najvećem proizvođaču mineralnih gnojiva, što je čini jednim od lidera na domaćem tržištu. Trenutno, većinski vlasnik je država s 50,6% dionica i ima oko 2300 zaposlenika. Privatizacijom bi se taj postotak smanjio na 25% + jednu dionicu a privatni vlasnik bi broj radnika kroz idućih nekoliko godina smanjio barem za trećinu. Država bi ostavila 25% dionica koje će vjerojatno prodati kad voda dođe do glave. Ako već nije preko nje. Naime SDP i njihovi ortaci u Strategiji upravljanja i raspolaganja imovinom Republike Hrvatske navode kako će država prodati sve udjele gdje nema većinski udio dionica.
Važno je napomenuti da je tokom osmog mjeseca 2013. Petrokemija dokapitalizirana po drugi put i to uspješno. Oko 186 milijuna kuna svježeg kapitala ušlo je u tvrtku. Najveći iznos upisali su mirovinski fondovi (oko 102 milijuna kuna), dok je država uložila oko 43 milijuna kuna u kupnju 23,1% novih dionica tvrtke. To je očito bio jedan od prvih koraka ka privatizaciji Petrokemije. Kao kod već nekoliko ranijih slučaja, država ulaže da bi privatnik kasnije mogao ubirati dobit.
Opravdanja za minuse koje tvrtka bilježi u milijunskim iznosima svakojaka su. Preskupi plin koji su, zbog ugovora s Vladom, morali kupovati od INA-e, umjesto od drugih dobavljača čije su cijene niže za 20%. Kako INA više nije u državnom vlasništvu, ova odluka nema nikakvo logičko objašnjenje. Nadalje tržište, jer je manja potražnja za proizvodima, na što utječe kriza koja vlada u cijeloj Europi. Loše vremenske uvjete o kojima ovisi sjetva. Sve to pridonijelo je prošlogodšnjem minusu Petrokemije od 187,2 milijuna kuna. Zbog sve lošijeg stanja tvrtke plaćeni su inozemni financijski stručnjaci AtKearneya kako bi nam objasnili da stvari ne funkcioniraju i da je potreban privatni vlasnik. Naravno zaključili su da je tvrtka u ‘rasulu’ i da je treba mijenjati iz temelja i to odmah. Tako nastaje ‘Plan 21’ – strategija koja bi trebala spasiti život Petrokemiji. Cilj je da se trenutni gubitak od oko 200 milijuna kuna kroz tri godine preokrene u dobit od oko 300 milijuna kuna. U prijevodu, čini se da je glavni cilj Plana 21 pripremiti teren za “!strateškog partnera” koji će uskoro preuzeti Petrokemiju. Ispada da privatni vlasnik može u tri godine magično zaraditi 500 milijuna eura više od bivšeg vlasnika unatoč svim gore navedenim neprilikama poput tržišta, vremenskih uvijeta i slično. Da se to kojim čudom i ostvari, to bi samo bila potvrda kako se u Petrokemiji odvijala organizirana pljačka zadnjih godina koja je dovodila do ogromnih minusa.
Dokapitalizacija, strani analitičari koji otkrivaju “srž” problema tvrtke (čitaj treba joj privatni vlasnik), planovi za razvoj i poboljšanje stanja u tvrtki samo su priprema terena za privatizaciju. Nakon svih tih studija i analiza ispada da jedino privatni vlasnik magično može spasiti Petrokemiju. Zažmirit će svojim očima na uspjeh i dobit koju su lako mogli imati i prodati će za sitne novce privatniku koji je prepoznao sve ono što jedna Petrokemija može dati. No ubuduće samo u njegov džep.