Prije 6 godina osnovali smo Crvenu akciju s ciljem stvaranja socijalističke alternative. Taj zadatak, iako od egzistencijalnog značaja za radničku klasu, još uvijek nije ostvaren. Tome svakako pridonose okolnosti pod kojima smo prinuđeni raditi, ali i nemogućnost ljevice da strategijski promišlja i da bude spremna na krvavi dugogodišnji rad prepun odricanja iza kojeg neće stajati nikakva materijalna (novčana) nagrada ili društveno priznanje. Problem naivnih inicijativa kopiranih izvana ili stvorenih “od danas do sutra” u njihovoj je sitnoburžujskoj naravi. Da bi se izašlo iz blata liberalizma u kojem se ljevica nalazi, nužno je napraviti iskorak prema ljudima koji na svojoj koži osjećaju sistem. Tek kada baza ljevice budu ljudi vođeni materijalnim interesima za promjenom sistema, imat ćemo relevantnu političku snagu dostojnu takvog zadatka.
U našem radu usmjereni smo upravo prema radnicima i potlačenima koje pratimo kada se nalaze u problemima i podupiremo kad se bore za svoja prava. Pisanjem Radničkih vijesti želimo izvještavati direktno iz razgovora s radnicima o njihovoj situaciji tako da iz prve ruke doznamo i pišemo o njihovim problemima. Kroz proteklu godinu objavili smo 3 tematska broja Radničkih vijesti u kojima smo se bavili tekstilnom industrijom, privatizacijom države imovine i metalnom industrijom. Dok smo za prošlu godišnjicu izrazili solidarnost s borbom radnika Brodosplita, ove godine podržali smo radnice Imunološkog zavoda u štrajku. Naime, one štrajkaju jer ih se sustavno uništava pošto im se ne dozvoljava da proizvode serume, cjepiva i ostalo u količinama u kojima bi bili konkurentni. Uništavanje Imunološkog zavoda samo je dio procesa uništavanja zdravstva kojima se otvoraju vrata privatnicima i stranim farmaceutskim firmama. Ta logika odgovara onoj temeljnoj kapitalističkoj, a to je proizvodnja radi maksimalizacije profita pa makar i pod cijenu ljudskih života. Uz sav “napredak” kojim nas zasljepljuju, ugriz zmije ili pauka danas-sutra bi u Hrvatskoj mogao postati risakntniji nego ikad, baš kao i transplatacija organa ili transfuzija krvi, a na velika vrata bi nam se mogli vratiti i svakojaki virusi na koje smo danas gotovo i zaboravili budući da su kod nas praktički iskorijenjeni zaslugom upravo radnika i radnica zagrebačkog Imunološkog zavoda i njihovim predanim i stručnim radom. Uz to, tim se radnicama nisu isplatile već dvije plaće (uskoro će biti tri), a u zadnjih godinu dana oko 100 ih je otpušteno.
No, ova godina otvorila je neke perspektive koje su pokazale koliko je ustvari ljevica nespremna na borbenost masa. Veliki prosvjedi u Bosni i Hercegovini korak su naprijed k razvoju revolucionarnog pokreta na Balkanu. Oni su pokazali kako je vlast kapitala, ne samo u BiH, već u svim okolnim zemljama na staklenim nogama. Svi vodeći političati iz regije tih su dana potrčali da spriječe socijalnu pobunu raspirivanjem nacionalne mržnje. Nedostatak revolucionarne organizacije pokazao se kao prepreka pred kojom se pobuna stišala.
Na Bliskom istoku je pak revolucija u Rojavi došla pred veliki izazov. Ljudi različitih nacija i vjera u Rojavi su revolucijom od 19. srpnja 2012. došli do slobode i osnovali novo, demokratsko društvo. Najvažniji zadatka koji se postavio pred revoluciju bio je zadržati reakcionarni rat u Siriji izvan svoje regije i obraniti revoluciju. Ovih dana vode se herojske bitke protiv reakcije potpomognute zapadnim imperijalizmom na prostoru Zapadnog Kurdistana. Pritom svakodnevno ginu ljudi koji su svoje živote podredili boljitku radnih ljudi. Takvi ljudi naša su inspiracija i snaga. Ljudi koji ne očajavaju i bore se do posljednjeg dana, koji djeluju kontra svih “nemogućih“ okolnosti ne pitajući za cijenu. Šaljemo pozdrav i poziv svima koji vode borbe u svojim zajednicama da nam se pridruže u stvaranju neke nove Rojave na našem području.
[vsw id=”110390584″ source=”vimeo” width=”586″ height=”473″ autoplay=”no”]