Prema informacijama kojima nas već danima maltretiraju mediji, nekoliko birokrata koji kao formalna hrvatska vlada provode interese kapitala u ovoj zemlji se međusobno posvađalo. Crvena akcija ovom prilikom izražava potpunu nezainteresiranost za pitanja tko je glasao za smjenu kojeg ministra a tko nije i hoćemo li imati novu parlamentarnu većinu ili nećemo. Rad ove vlade, kao i onih prije nje, sastojao se isključivo od ispunjavanja zadataka koje su joj propisale institucije međunarodnog kapitala poput Europske unije ili Međunarodnog monetarnog fonda, a koji su svi redom išli protiv interesa radničke klase i velike većine naroda u Hrvatskoj. Idiotskim umišljenim frazama o tome kako jedna ili druga strana “spašava nacionalne interese” svatko normalan se može samo smijati. Samo ljudima cijepljenim od kontakta s realnošću se može činiti da budućnost zemlje ovisi o tome hoće li identičnu antiradničku politiku provoditi Plenković, Grmoja, Bernardić ili neki četvrti slični ograničeni birokrat. Ako raspad njihove vlade išta doista pokazuje, to je da njihove međusobne smjene i postavljanja nemaju nikakve veze sa životom stanovnika ove zemlje. Za njih 200, njihove pozicije su jedina važna politička tema. Za nas ostale, sve drugo je važnije od toga na koju će stolicu koji od njih smjestiti svoju guzicu. Za njih, politička borba se odvija u hodnicima na Markovom trgu gdje se dijele pozicije. Za sve nas ostale, borba je kao i uvijek na radnom mjestu i na ulici, a protiv njihovog bolesnog sistema.
Jedino ulicom – jedino revolucijom!