Imunološki zavod nije klasična proizvodna tvrtka, ona ima i humanu funkciju. Služi za proizvodnju cjepiva koja spašavaju živote i samo taj podatak trebao bi biti dovoljan da se Imunološki spasi od uništenja.
No, Imunološki je bitan zbog brojnih razloga. Osnovan je još krajem 19. stoljeća i već tada je cijepljenje bilo potpuno besplatno. 1930. godine se ukida uvoz cjepiva i antiseruma jer je zaključeno da je jeftinije proizvoditi cjepivo umjesto uvoziti ga iz stranih zemalja. Krvne pripravke proizvodimo oko 35 godina, i to prije Austrije, Mađarske, Češke, Grčke i mnogih drugih zemalja kojima smo godinama ustupali razne krvne preparate. Iako je danas samodostatnost u proizvodnji cjepiva u svijetu postala normalna činjenica, Hrvatska čini upravo suprotno, mi smo tu samostalnost izgubili i uništili.
Zašto još spasiti Imunološki? Iako to ne smije biti primarna svrha, Imunološki zavod tvornica je novca. U zalihama je trenutno 40 tona donirane krvne plazme koja se zbog gu-bitka dozvole nije mogla prerađivati. Potencijalna vrijednost pripravaka koji se mogu dobiti od navedene plazme je oko 50 milijuna kuna. Ako plazma propadne, pripravke ćemo morati uvoziti iz Slovenije i to će nas koštati oko 110 milijuna kuna.
Zbog gubitka dozvole ostali smo i bez cjepiva protiv tetanusa, a u bolnicama više nema seruma protiv ugriza zmija otrovnica. Cjepivo protiv tetanusa uvozilo se po 60 posto višoj cijeni nego što košta proizvodnja, a samo jedna doza seruma protiv ugriza zmija košta oko 500 eura. Imunološki zavod je dozu prodavao za 200-tinjak kuna.
Imunološki zavod bitan je i iz zdravstvenih razloga. Ponajviše zbog proizvodnje krvnih pripravaka. Prerađevine ljudske plazme važan su segment zdravstva. Prerađevine su sigurne za oporavak i zdravlje, a plazma baš i ne. Ako se pacijentima daje običnu plazmu, u velikom su riziku od zaraza koje se prenose krvlju, npr. hepatitisa i AIDS-a. U medijima se često provlačilo kako se u bolnicama trenutno daje na infuziju neobrađena plazma što bi moglo dovesti do navedenih zaraza.
Neobrađena plazma se može eventualno slati negdje na preradu što je ponovno višestruko skuplje. Prodaja plazme teško da dolazi u obzir jer kako objasniti dobrovoljnim davateljima da se njihova plazma prodaje radi osiguranja pripravaka u drugoj zemlji, a mi nismo u stanju osigurani obrađenu plazmu sami sebi?
Na kraju dolazimo do apsurdne situacije da imamo lošiju zdravstvenu situaciju i to plaćamo puno skuplje nego prije dok je Imunološki proizvodio cjepiva. Neki teže pribavljivi protuotrovi su poskupili i do 30 puta, a često se u medijima provlačila teza da kupujemo naše vlastite prepakirane proizvode. Jedina je razlika što ih plaćamo 30 puta skuplje.
Zaključno govoreći, Imunološki zavod izuzetno je bitan i sa zdravstvenog aspekta ali i sa financijskog. Propast nikako nije u interesu ni radnicima, ni građanima koji koriste usluge Imunološkog. Zaista je nevjerojatna činjenica da Država ništa ne poduzima u s vezi toga. Ustvari poduzima sve da uništi Imunološki.