Prije tjedan dana dobar dio svijeta je slavio dan sv. Patrika ločući pivo i noseći zelenu boju i simbole djeteline u čast Irske. U isto vrijeme svi su ignorirali još jedno zataškavanje britanske odgovornosti za masakr na Krvavu nedjelju 1972. Tog dana prije 47 godina britanske su trupe u Derryju u Sjevernoj Irskoj upucale 28 nenaoružanih civila i ubile 14. Civili su prosvjedovali protiv sustavne diskriminacije koju su doživljavali Irci u dijelu te zemlje koji je ostao pod britanskom okupacijom.
Sjeverna Irska osnovana je tako da su Britanci od Irske “odgrizli” jedan dio koji su namijenili za sebi lojalno stanovništvo. Kako bi osigurali da će ostati lojalan, organizirali su sustav koje je namjerno diskriminirao vjerski i nacionalno nepoćudne Irce katolike. Njihov glas na izborima nije vrijedio jednako, oni nisu dobivali državne stanove ni poslove i nisu se mogli upisati u najbolje škole. Kada su se pobunili, država je reagirala žestokom represijom.
Tog dana 1972. u Derryju se prosvjedovalo protiv politike “Internmenta”, odnosno britanskih koncentracionih logora u kojima su bez suđenja zatvarane i mučene otprilike dvije tisuće ljudi pod sumnjom da su nelojalni. Na prigovore njihovih obitelji vojska je odgovorila ubojstvima. Gotovo svi koji su taj dan poginuli smaknuti su, odnosno namjerno pogođeni na način koji je osigurao da neće preživjeti.
Istraga je formalno započela još 1970-ih, ali je sve zataškano. 30 godina kasnije, država je konačno pod pritiskom javnosti bila prisiljena objaviti da je Krvava nedjelja bila namjerni masakr vojske nad civilima. Do danas nitko nije osuđen. Uoči ovogodišnjeg dana sv. Patrika, objavljeno je kako će samo jedan vojnik biti “žrtveno janje”. Svi ostali odgovorni izbjeći će pravdu.
Povijest kolonijalizma u Europi i pogotovo na drugim kontinentima je povijest svakodnevnih “krvavih nedjelja”. Njih odgovorni svim silama pokušavaju (i često uspijevaju) prikriti, jer time skrivaju i uzroke razlika između bogatih i siromašnih zemalja. S jedne su strane ubojice i pljačkaši bez odgovornosti, s druge žrtve kojima se negira čak i pravo da se imperijalističkih zločina sjećaju.