Aktualna Vlada, umjesto da pokušava sanirati socijalnu katastrofu koju njezine ekonomske politike potpomažu, našla je novu igračku – naftu u Jadranu. Kada je sva vrijedna imovina najprije uništena, a onda privatizirana kako bi se namirili domaći tajkuni i velike strane kompanije, kada kriza, rast nezaposlenosti, svakodnevno povećanje bijede svakim danom sve više raste, političke elite rješenje ne vide u povećanju proizvodnje i zaposlenosti i zaokretu od modela koji dokazano ne funkcionira, već svakim danom možemo pročitati sve nevjerojatnije ideje izlaska iz krize, recesije, depresije ili kako god se već naziva trenutna situacija.
Tako jedni predlažu otvaranje desetaka novih staračkih domova u koje će pohrliti imućni umirovljenici iz Austrije i Njemačke, drugi pak izgradnju luksuznih golf terena gdje će se imućni kapitalisti moći opustiti i ostaviti koju kunu za šankom nakon partije golfa. Nakon što je Hrvatska dobila prvog osvajača na europskoj lutriji, Vlada ima sličan plan kako u sekundi izaći iz krize: dobivanjem jackpota u obliku nafte! Naime, početkom tjedna otkrivene su “obećavajuće ugljikovodične nakupine u geološkim strukturama” što bi u prijevodu značilo velike količine nafte i plina duž cijelog Jadrana.
Do otkrića je došlo nakon istraživanja privatne tvrtke “Spectrum Geo”, koja je koncesiju za “besplatno” istraživanje hrvatskog podmorja dobila izravnom pogodbom, bez natječaja i pod nejasnim uvjetima. Ni nakon javnih prozivki zbog nelogičnog ugovora s privatnom tvrtkom, Vlada nije povukla koncesiju. Osim toga, Spectrum Geo je proveo seizmička snimanja na 12 tisuća četvornih kilometara hrvatskoga Jadrana 2D tehnologijom, iako je najinteresantnija područja INA već snimila i kvalitetnijom 3D tehnologijom. Koncesija stranoj tvrtki još je čudnija s obzirom na to da je cijena objavljenog skeniranja zapravo niska u odnosu na moguće profite koje bi država imala od samih nalazišta nafte ili prodavanja dobivenih rezultata. Sve to govori kako je Vlada pogodovala stranoj tvrtki bespotrebno joj ustupajući podatke o resursima u hrvatskom podmorju i obećavajući joj profit i utjecaj prilikom izbora tvrtke za eksploataciju nafte.
Nakon svega ovoga zaista ne bi bilo čudno da za par godina ponovno izađe snimka diskretnih dogovora predstavnika Vlade i tvrtke Spectrum Geo. Naravno s baterijama izvađenim iz mobitela i kuvertom koja se daje ispod stola. Sama tvrtka je kroz sve medije navođena kao “norveška tvrtka”. Samim time se valjda podrazumijeva da će od nas napraviti energetsku silu sličnu Norveškoj. Ministar Vrdoljak čak u polušali najavljuje da ćemo kroz određeni period postati “mala Norveška”. No, zanimljivo je kako je tvrtka istovremeno registrirana i u Velikoj Britaniji. Da je zapravo riječ o britanskoj tvrtki potvrđuje i činjenica da je prošlo godine u Libanonu britanski ministar vanjskih poslova osobno došao na potpisivanje ugovora tamošnje vlade sa Spectrumom, da bi izravno lobirao za ovu tvrtku.
Zato je vjerojatnije da je Spectrum Geo zapravo prikriveni “minor”, tj. tvrtka za istraživanje nekog velikog “majora” – jedne od velikih tvrtki za eksploataciju nafte. Razlog zašto se najveće naftne kompanije “skrivaju” prilikom sklapanja je taj što same grcaju u skandalima: od podmićivanja političara, preko ekoloških katastrofa, do fizičke likvidacije protivnika eksploatacije nafte u pojedinim područjima. Postoje dvije velike britanske naftne kompanije i obje imaju interesa u regiji. Jedna je Shell koji je još prije par godina dobio koncesiju na naftu u Federaciji BiH prije nego što je uopće potvrđeno da je ima. Obrazac je bio sličan kao i u Hrvatskoj. Očito da javni natječaj nije potreban kod velikih multinacionalki koje se bave eksploatacijom. Vrijedi zabilježiti da su kasnije zatražili proširenje koncesije i na Hrvatsku.
Druga kompanija je British Petroleum (BP) koja je jedan od vlasnika plinovoda o kojem je skoro postignut sporazum i koji će iz Azerbajdžana ići preko Jadrana i Hrvatske u Zapadnu Europu (Transjadranski plinovod). Taj projekt je u medijima slabo prisutan osim kada se spominje “svijetla” budućnost u velikim investicijama. Ali naftni biznis nikad nije samo biznis, tako je i ovoj plinovod zapravo pokušaj zaobilaženja ruskog plinovoda (Južni tok), a sve zemlje regije već su godinama izložene strahovitim pritiscima s obje imperijalističke strane, iako su same tek tranzitne točke na putevima od izvora do velikih potrošača u metropolama. Politički ulozi u eksploataciji “crnog zlata” su očiti.
British Petroleum, koji je vjerojatni budući koncesionar jadranske nafte odgovoran je za najveću katastrofu prilikom bušenja nafte u moru prije par godina u Meksičkom zaljevu. Šteta koja je tada počinjena broji se u milijardama dolara i gotovo potpunoj devastaciji životinjskog i biljnog svijeta u zaljevu. Naravno da će se i prilikom eksploatacije nafte i plina iz Jadranskog mora itekako ugroziti okoliš i podmorje. Ali već i samo istraživanje provodilo se tzv. zvučnim bombama, koje s oko 250 decibela, što je 100.000 puta glasnije od mlaznog motora (svakih 10 sekundi, 24 sata dnevno, svaki dan u tjednu) osim fizičke štete, dokazano uzrokuju poteškoće i smrt riba i morskih sisavaca.
Iako je vjerojatna nafta u Jadranu predstavljena kao čarobno rješenje koje će barem neke u Hrvatskoj preko noći pretvoriti u šeike, istina je da se slična istraživanja sa sličnim rezultatima zadnjih desetak godina provode u većini zemalja svijeta. Sve skuplja eksploatacija nafte i nestabilna situacija na Bliskom Istoku tjeraju velike naftne kompanije i njihove pomagače u vladama velikih zemalja da traže alternative na drugim mjestima. Tako je nafta koju bi trebao eksploatirati Shell u Dinaridima s hrvatske i bh. strane granice zapravo nafta iz škriljca, čija eksploatacija uključuje ubrizgavanje kemikalija u tlo s dokazano katastrofalnim utjecajem na život stanovnika.
Osim toga, sve zahtjevnija eksploatacija koja smanjuje profitne stope tjera naftne kompanije i na sve beskrupuloznije metode poslovanja, od političkih pritisaka na vlade manjih zemalja da sklope očito nepovoljne ugovore, do zanemarivanja minimalnih ekoloških standarda. Osim što će sigurno ugroziti zdravlje i egzistencijalnu sigurnost u Hrvatskoj, sigurno je i da nafta neće sama po sebi stvoriti blagostanje. Metoda po kojoj je Vlada dogovorila istraživanje može služiti i kao skica toga kako bi vlada dogovarala eksploataciju: pogodujući stranoj kompaniji na štetu proračuna, i donoseći nelogične odluke koje je moguće objasniti jedino “poticajima” u obliku plavih kuverti.
S naftom ili bez, Hrvatska umjesto “male Norveške” prije liči na malu banana republiku, u kojoj strani kapital radi ono što ne bi smio u svojim matičnim zemljama, otvoreno ugrožavajući egzistenciju i sigurnost lokalnog stanovništva, koristeći politički pritisak vlada velikih zemalja i proizvodeći korupciju lokalnih upravljačkih elita. S naftom ili bez, još uvijek je jedino rješenje za prekid ove socijalne katastrofe u kojoj se već nalazimo zamjena diktature kapitala sustavom u kojem resursi i proizvodnja služe zadovoljenju potreba stanovništva, a ne punjenju privatnih džepova.