Ti ustao si prvi,
Da oslobodiš čovjeka –
Tražio si lijeka,
Da ne robuje brat bratu dovijeka.
Oholost, lakomost i nasilje da nestane
A pravica života ljudskog da osvane.
Sve zlo nek se smrvi –
U tome, eto Ti si bio prvi!
Teško je to bilo – znao si, gdje
ti je mjesto,
Udarac te čeko, tamnica, užareni
prijesto.
Uz pogled, bijes, ino, pjevali Ti
opijelo:
– Smrt kmetu! – Smrt!
Al ipak Ti nijesi nesto!
Za tebe zna rod naš, naše selo! –
Unučad Tvoja
U krvi i boju
Nastavlja Tvoje djelo!
Mihovil Pavlek – Miškina rodio se u Đelekovcu kod Koprivnice 1887. godine. U rodnom selu završio je pet razreda osnovne škole, smatra se začetnikom književne misli među piscima-seljacima. U vremenu političke represije i diktature, koja je vladala Kraljevinom Jugoslavijom u međuraću, Miškina se politički angažira te postaje agitator i borac za socijalnu pravdu. Kontekst nastanka ove pjesme treba tražiti u teškoj situaciji na selu zbog neriješenog agrarnog pitanja. U takvim okolnostima lik i djelo Matije Gupca, vođe Seljačke bune iz 1573., ima važnu ulogu u buđenju klasne svijesti među tadašnjim seljaštvom. Zbog svog političkog rada Miškina se od 1941. nalazi na meti ustaškog režima, više puta je zatvaran, a 1942. je deportiran u logor Jasenovac gdje mu se gubi svaki trag.