Radnici riječke tvornice brodskih motora i dizalica (MID) organizirali su 28.5. blokadu prometa u Liburnijskoj ulici u Rijeci. Prosvjed je organiziran zbog dvije neisplaćene plaće i kako bi upozorili na neizvjesnu sudbinu najveće domaće tvornice za proizvodnju brodskih motora i 218 radnika koji u njoj rade. Skoro godinu dana nakon što je Vlada započela program sanacije i restrukturiranja hrvatskih brodogradilišta ovaj prosvjed ponovno aktualizira pitanje brodogradnje i rezultata koji su do danas postignuti u procesu restrukturiranja. Kratak rezime bi glasio: pobjednici u ovom procesu nedvojbeno su domaće političke elite koje su se riješile tog vrućeg krumpira hrvatskog gospodarstva, a za uzvrat dobile ulaznicu za Europsku uniju, Europska komisija kojoj je jedini cilj bio da sa tržišta ukloni konkurenciju koju je hrvatska brodograđevna industrija predstavljala zapadnoeuropskim državama te kapitalisti koji su se za sitne iznose domogli vrijednih pogona i prije svega zemljišta. S druge strane, jedini gubitnici u ovom procesu su radnici. Brodogradilišta u kojima su godinama radili sada su ili ugašena (Kraljevica) ili su prodana kapitalistima (Brodosplit i Brodotrogir) ili su podijeljena u više segmenata kao što je to slučaj u riječkom 3. Maju.
Nakon što je Uljanik preuzeo njima profitabilan brodograđevni segment, ostali dijelovi 3. Maja (MID, Tvornica industrijske i brodske opreme (TIBO), 3. Maj – Ugostiteljstvo i 3. Maj STM) su svoje dionice i poslovne udjele prenijeli na tadašnju Agenciju za upravljanje državnom imovinom (AUDIO), današnji Centar za restrukturiranje i prodaju čija je jedina uloga unutar državnog aparata da likvidira ili rasproda preostale tvrtke u državnom vlasništvu. Samo na ovom slučaju 3. Maja, više od 500 radnika, koliko ih radi u izdvojenim tvrtkama, postali su žrtve kriminalnog programa restrukturiranja hrvatske brodogradnje kojim se Vlada hvali kao jednim od svojih najvećih gospodarskih uspjeha
. Najteža je situacija u MID-u čijih 218 radnika već dva mjeseca nije dobilo plaću. Ta tvrtka danas je na korak do stečaja. Ljudi koji odlučuju o sudbini tvrtke čine sve da je odvedu u propast. Predstečajna nagodba koja je trebala biti slamka spasa za tvrtku pokazala se tek kao prilika za financijske malverzacije odgovornih, prije svega Kristijana Cvjetovića, sadašnjeg direktora MID-a koji je na tu funkciju došao iz bivšeg AUDIO-a. Od 62 milijuna kuna koliko je iz državnog proračuna uplaćeno na račun MID-a kupljeno je novo službeno vozilo, popravljeno je krovište na jednoj hali te izvršeno kabliranje radi odvajanja informatičkog sustava od brodogradilišta. Već više od godinu dana u pogonu se nije odradio niti jedan ozbiljniji posao. Uz to, u listopadu i studenom prošle godine 104 radnika koji su proglašeni tehnološkim viškom otišlo je uz dvostruko niže otpremnine od 
onih predviđenih Kolektivnim ugovorom zbog nesposobnosti dvaju sindikata (Sindikata Istre i Kvarnera i Sindikata metalaca hrvatske) da zastupaju interese radnika. Nameće se pitanje gdje je novac koji je uložen u pokretanje proizvodnje i isplatu radničkih potraživanja i postaje sve jasnije da je MID-u određena sudbina uništenja kako bi ga se što jeftinije prepustilo u ruke privatnog vlasnika. Zainteresiranost za kupnju MID-a već je pokazao miljenik političke garniture na vlasti, Danko Končar.
Tako se MID, pogon koji je desetljećima bio vezan uz 3. Maj i koji se uspješno bavio djelatnostima neophodnima za svaku brodograđevnu industriju, našao u raljama neambicioznosti državnih funkcionera da pokrenu proizvodnju i ožive tvrtku, nebrige države za javni gospodarski interes, nesposobnosti sindikalnih predstavnika da zastupaju interese radnika i profitnog interesa pojedinaca. Situacija u kojoj se našao MID nipošto nije izolirani slučaj već je simptom kriminalnog sustavnog uništavanja hrvatske brodogradnje čije socijalne i ekonomske posljedice postaju sve vidljivije.