Ljubav za narod, prezir za koljače

Prije par dana jedan je nacist na Novom Zelandu ubio barem 50 ljudi i ranio još puno više zato što su muslimani, ljudi druge vjere i porijekla. To je nastavak krvavog pira koji zajednički vode križarski i bijeli rasisti s jedne te vehabije i džihadisti s druge strane. I jedni i drugi imaju isti cilj: uvjeriti nas da ne možemo zajedno, da zbog svojeg porijekla moramo ući u nekakav rat.

Taj “rat civilizacija” o kojem zajednički fantaziraju koljači s obje strane znači da bismo trebali mrziti svoje sestre i braću druge boje kože ili vjere, a poslušno služiti samozvanim križarima i džihadistima koji od tog rata žele profitirati.

Loša vijest je da u tome uspijevaju. Križarske rasističke fantazije posljednjih su godina postale normalne u zemljama Zapada i u onim zemljama gdje si ljudi umišljaju da su Zapad, kao što su zemlje naše regije. Posljednjih dana mediji su više pažnje posvetili “razumijevanju” motiva ubojice, nego žrtvama, zato što su žrtve pripadale manjini.

Povod ubojstva je jasan, koliko ga god moćnici žele ignorirati: mržnja prema muslimanima koja je postala normalna u društvu i koju su normalizirali političari i mediji.

U ovoj situaciji izazivači rata s obje strane trljaju ruke i već planiraju kako će profitirati od tragedija. A žrtve su obični ljudi, naš narod bez obzira na vjeru i porijeklo, i njima šaljemo svu našu ljubav i dajemo svu našu potporu.