PROTIV POREZA, PROTIV KAPITALIZMA
Već par godina traju stalne najave novog poreza na nekretnine koji su htjele uvesti i “lijeve” i “desne” vlade. Ovoga puta, taj se porez najavljuje kao neka zamjena za već postojeća davanja. Njime bi se navodno trebalo dodatno opteretiti samo one koji puno zarađuju od viška nekretnina dok bi ostali plaćali isto. Nitko tko je posljednjih 30 godina živio u Hrvatskoj naravno ne može vjerovati Vladi na riječ i potpuno smo sigurni da je uvođenje novog poreza korak prema daljnjem guljenju naroda u Hrvatskoj. Za to imamo svaki razlog. Novac od ovog poreza na nekretnine trebao bi ići lokalnoj samoupravi i trebao bi nadoknaditi gubitak koji imaju općine i gradovi zbog ranije porezne reforme iste Vlade. Vlada je ranije ukinula visoku stopu poreza za bogate i prebacila teret na siromašnije i sad bi novim porezom htjela nadoknaditi gubitak preko svih i time dodatno pogodovati bogatima. Općenito, porezi u kapitalizmu služe tome da se financiraju one službe koje su nužne za kapital, a koje on sam ne želi izravno financirati. Ali u tom sistemu postoje dvije vrste poreza: oni koji više pogađaju siromašne i oni koji više pogađaju bogate. Porez na nekretnine bi načelno mogao biti na štetu bogatih ili na štetu siromašnih, ali jasno je kako će to kod nas biti. Naša država već desetljećima razvija porezne politike samo u korist bogatih, a teret financiranja škola, cesta, policije itd… prebacuje na leđa siromašnih. U svakom slučaju, porezi su loše rješenje za financiranje društvenih servisa. Zato smo mi protiv poreza koji su sastavni dio kapitalizma. U društvu za koje se mi borimo nema poreza jer su sredstva za proizvodnju ionako u društvenom vlasništvu, a proizvodnja se obavlja ne radi punjenja privatnih džepova, već za ostvarivanje potreba naroda.
★
JOŠ JEDNO NACISTIČKO UBOJSTVO
Najgora posljedica pobjede luđaka Donalda Trumpa na izborima u SAD-u je državna potpora nacistima koja je uslijedila. Po većini drugih politika, Trump se skoro uopće ne razlikuje od svojih prethodnika. Ali njegove sumanute izjave i bliske veze s rasistima i drugom “ekstremnom desnicom” dali su tim kretenima mjesto na političkoj sceni kakvo nikad ranije nisu mogli imati. Skoro svaki tjedan nacisti marširaju po američkim ulicama i napadaju normalne ljude ohrabreni idejom da je predsjednik na njihovoj strani i ojačani potporom institucija koju dobivaju preko svojih veza s nacistima koji su se uguzili u Trumpov establišment (kao npr. Steve Bannon). Tako je nedavno bilo i u malom gradu Charlottesvilleu gdje su se nacisti okupili da “ujedinjuju desnicu”. Kad i obično, njihov je skup bio prilika za teror nad normalnim stanovništvom, samo je ovaj puta teror bio puno krvoločniji. Iako je dio političara i medija sklonih rasnoj mržnji i ekstremnoj desnici i kod nas i u Americi pokušao stvar predstaviti kao neki “sukob prosvjednika”, ono što se desilo je obični teroristički napad nacista na normalne ljude. U luđačkom napadu jedan od nacističkih “prosvjednika” je pokušao ubiti što više ljudi automobilom, pri čemu je poginula mlada žena Heather Heyer. Velik broj ljudi je ozlijeđen i njihovo se stanje još uvijek ne zna. Dajemo punu potporu svim suborcima protiv ludila u SAD-u i nadamo se da će ovi događaji biti prilika za jačanje organiziranog otpora i samoobrane normalnih ljudi od nacističkih ubojica i njihovih zaštitnika na pozicijama moći.
★
DRŽAVA SUBVENCIONIRA BANKE
Paralelno dok najavljuje da će dodatno oporezovati nekretnine, Vlada je odlučila pokrenuti i jedan svoj lažni “socijalni” program kojim subvencionira kupnju nekretnine. Drugim riječima, država tobože misli poklanjati javne novce za kupnju stana samo da bi te iste novce onda naplatila porezom. Takva konfuzija samo pokazuje koliko su domaći kapital i njegovi sluge u vladi nesposobni osmisliti bilo kakav razrađeni sustav. Ali koliko god bilo smiješno da prvo dobijete subvenciju za stan pa je onda vraćate kroz porez, ove dvije mjere ipak neće biti prelijevanje iz šupljeg u prazno zato što će se netko ipak okoristiti javnim novcima, ali to neće biti stanovnici ove zemlje. Država zapravo ne subvencionira radnike koji trebaju stan, već subvencionira njihov kredit. Drugim riječima, država neizravno subvencionira banke koje zarađuju na stambenom problemu radnika. A radnici dvaput plaćaju stan, jednom preko poreza, a drugi put preko kredita, i to sve na veliku korist banaka koje sav taj novac izvoze izvan zemlje. U nekoj normalnoj zemlji, država bi sama gradila stanove i davala ih na korištenje ili na beskamatni otkup radnicima, odnosno svojim stanovnicima, umjesto da ih baca u ralje stranim bankama. Ali u ovom sistemu nema ništa normalno. Država se dobrovoljno odriče prihoda u korist kapitalista koji prisvajaju vrijednost koju su proizveli radnici. Ono malo novaca što država skupi zapravo je dodatno iscijedila od radnika. I onda poklonila bankama.
★
SOCIJALIZAM ILI AMERIČKE BOMBE
Najstariji imperijalistički trik je prvo izazvati krizu, a onda intervenirati da bi tobože istu krizu razriješio. Upravo to je Amerika nedavno predložila u Venezueli. Tamo već godinama traje oružana pobuna niskog intenziteta uz agresivnu potporu SAD-a, domaće oligarhije i njihovih medija i institucija. Sukobi u Venezueli imaju više uzroka. Za početak, posljednjih skoro dvadeset godina vlada je napravila stidljivi otklon od politika koje su u interesu američkog kapitala. Uz to, u sklopu “bolivarske revolucije”, pokrenula je niz mjera protiv siromaštva koje su išle na štetu jednog dijela venezuelske buržoazije. To je već potaknulo vladu SAD-a i domaću oligarhiju da izvedu jedan državni udar 2002. godine, koji je poražen tek nakon velikog ustanka radničke klase uz sudjelovanje revolucionarnih organizacija. U najvećoj mjeri, kriza u Venezueli je posljedica djelatnosti oligarhije i imperijalista koji žele preokrenuti politike u korist siromašnih. Ali to nije jedni uzrok. Iako to zovu “revolucijom” vlasti u Venezueli nisu promijenile ni politički ni ekonomski sustav. Programi pomoći siromašnima financirali su se novcem od prodaje nafte koji je ranije išao isključivo u privatne džepove oligarhije. Ali cijena nafte je u međuvremenu pala i država se ne može financirati samo iz tog izvora. S druge strane, proizvodnja i prodaja robe za masovnu potrošnju je ostala u rukama buržoazije. “Nestašice” koje se koriste da bi se diskreditirala vlada su posljedica sabotaže kapitalista, a ne nekog navodnog “socijalizma” u Venezueli. Problemi su dobrim dijelom posljedica toga što politika “socijalističke vlade” nije bila socijalistička, već su htjeli provesti socijalne politike bez da diraju vlasništvo kapitalista. Sad se pokazuje da iz ove neizdržive situacije postoje samo dva izlaza: povratak oligarhije na vlast uz pomoć američkih bombi ili socijalizam preko ustanka radničke klase, koja je već dokazala koliko može biti borbena.
★
IGROKAZ SA UVOZOM HRANE
Zadnjih tjedana, ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić i premijer Andrej Plenković pripremili su pravi igrokaz. Kao i obično, pokušali su se predstaviti kao “državnici” i “patrioti”, a ispali su jadnici. Cijela priča je počela kada su najavili da će cijene inspekcijskog nadzora za uvoz hrane iz zemalja bivše Jugoslavije koje nisu u Europskoj uniji povećati s 90 na 2000kn. Taj “inspekcijski nadzor” je zapravo bila šifra za tihe sankcije susjednim zemljama, odnosno pokušaj da im se onemogući da izvoze poljoprivredne proizvode u Hrvatsku. Sve je vrlo brzo propalo jer su te zemlje zaprijetile da će provesti protumjere koje bi bile katastrofalne za domaću ekonomiju. Jer zemlje poput Srbije, BiH i Makedonije su jedne od rijetkih u koje Hrvatska uopće izvozi nešto relevantno. Pokušaj domaćih političara da “zaštite” domaću poljoprivredu tako je završio smiješno. Ali već i sama najava je bila potpuno idiotska. Domaću poljoprivredu ne ugrožava uvoz iz Makedonije ili Srbije, već onaj iz Austrije i Njemačke, kao i brojnih drugih bogatijih zemalja. Prilikom ulaska u EU, Hrvatska je svjesno žrtvovala svoju poljoprivredu i tržište otvorila snažno subvencioniranim proizvodima sa Zapada. Kao i obično, domaći “veliki nacionalisti” ne žele zaštititi zemlju od nelojalne konkurencije i kontrole kapitala iz bogatijih zemalja, nego rade jedino što znaju – dižu tenzije sa siromašnim susjedima, koji su u istim problemima kao i mi.