NACIONALISTI NA OTPUSTU
Jedan od glavnih problema HDZ-a uvijek je bio kako spojiti njihovo domoljublje na riječima s neprestanim izdajama narodnih interesa na djelu. To su uglavnom radili na isti način: malo privatizacije strateških poduzeća stranim kompanijama uz mito, pa malo priče o srpskoj prijetnji. Red otkaza, pa red razbijanja ćiriličnih ploča kao ispušni ventil za otpuštene. Sve najgore zločine HDZ-a protiv zemlje i naroda uvijek su pratile domoljubne pjesme na tamburici. Slično je i sada. Istovremeno kada su najavili da će po modelu pljačke Ine upropastiti i HEP, hadezeovci su obećali da će Hrvatska postati velika regionalna vojna sila tako što će ponovno uvesti obavezni vojni rok. Ideja obavezne vojne obuke za svakog stanovnika nasljeđe je jednog drugog vremena, kada se vjerovalo da samo naoružani narod može efikasno obraniti zemlju. Danas su elite u stalnom strahu od naroda, pogotovo ako bi bio naoružan. Ukidanje vojnog roka bilo je dio pripreme Hrvatske za ulazak u NATO, kada se zaključilo da više nema potrebe da narod brani svoju zemlju. Profesionalna vojska, regrutirana od siromašnih koji nemaju alternativu osim da kruh potraže kao vojnici, sada je trebala služiti kao topovsko meso u američkim i europskim okupacijama dalekih zemalja gdje bi naša sirotinja trebala pucati po drugoj sirotinji (npr. u Afganistanu) za interese bogatih. To nije politika samo HDZ-a nego i svih ostalih stranaka. Naravno, najava vraćanja vojnog roka ne znači nikakvu promjenu te politike. Ovi na vlasti jako dobro znaju da nemaju ni novaca ni kapaciteta ni interesa da ikoga obuće za bilo što. Zato su i predložili nekakve “ljetne kampove” bez da su uopće smislili što bi ljudi u tim kampovima radili. To je znači samo predstava za narod, još jedna iluzija nacionalizma. Nikog između ostalog ne čudi da su najveći domaći “militaristi”, poput premijera ili predsjednika Sabora, odbili služiti vojni rok kada je on još postojao.
★
KAKO FUNKCIONIRA KAPITALIZAM?
Hrvatski telekom (HT) koji je u vlasništvu Deutsche Telekoma (DT) kupuje Crnogorski telekom koji je u vlasništvu Deutsche telekoma od Mađarskog telekoma koji je također u vlasništvu Deutsche telekoma. Na prvu zaista zvuči suludo, no iza toga stoji jako dobro proračunat plan. Dakle, evo kako kapitalizam funkcionira kada ovo prevedemo: Hrvatski telekom generira veliku dobit, a s obzirom na porez na dobit i velike troškove čuvanja depozita, DT-u (odnosno HT-u) se više isplati “prati” novac kupujući obveznice DT-a ili kupovati druge telekomunikacijske firme nego imati skupi “mrtvi kapital”. Tako je HT prvo kupio obveznice DT-a u iznosu od 125 milijuna eura, a nakon toga Crnogorski telekom za 123,5 milijuna eura. Deutsche telekom je tako u dva poteza izvukao preko 2 milijarde kuna i nemaju obvezu plaćanja dividende ostalim dioničarima Hrvatskog telekoma. Prilikom prodaje Hrvatskog telekoma upravo je isplata dividende bila jedan od argumenata zašto je i privatnik bolji vlasnik od države. Osim što tobože bolje upravlja imovinom, i svi manji dioničari će svake godine dobivati velike dividende tako da novci neće odlaziti ne samo iz Hrvatske, nego neće odlaziti ni iz kućanstava! HT je najavio da će se i dalje širiti i najavio preuzimanje Makedonskog telekoma tako da politiku izvlačenja dobiti iz Hrvatske u Njemačku možemo očekivati i dalje. Država je tako zakinuta za milijune neplaćenog poreza, svi manji dioničari su zakinuti zbog neisplate dividende, a po podacima Hrvatska je zadnja po kvaliteti telekomunikacijskih usluga u Europskoj uniji tako da građani jako skupo plaćaju najnekvalitetniju uslugu u Europskoj uniji. Preciznije, usluge plaćamo duplo skuplje, prosječno 2,5 posto bruto plaće odlazi na telekomunikacijske usluge u odnosu na 1,3 posto u EU. Nakon šopinga od 2 milijarde kuna, Hrvatski telekom je šparati odlučio na svojim radnicima. Treću godinu za redom na početku godine podijeljeno je oko 500 otkaza. S obzirom da firma ostvaruje veliku dobit zaista nema niti jednog razloga otpuštati radnike osim neograničene pohlepe. Privatizacija HT-a može poslužiti kao krunski dokaz kako je svaka privatizacija pljačka. Kapitalizam funkcionira isključivo na štetu radnika i cjelokupne zajednice. Tvrtka ostvaruje ogromne profite i “pere novce” dok radnici dobivaju otkaze, a građani skupe račune za lošu uslugu. Rješenje jedino može biti nacionalizacija kako bi se zaustavila pljačka koja traje i trajat će dok god Deutsche telekom bude imao glavnu riječ.
★
POREZNA MULJAŽA U KORIST KAPITALA
Glavni projekt nove-stare vlade od kad je došla na vlast je bila porezna reforma koja je stupila na snagu s Novom godinom. Njezin glavni cilj trebao bi biti “poticanje gospodarstva”. A kako se prema vladi potiče gospodarstvo? Pa, naravno, tako da se povećaju socijalne nejednakosti. Posljedice reforme su ove: što imate veće prihode, to ćete više profitirati na smanjenju poreza. A tko će platiti rupu u proračunu koja nastaje od ovog poklona za najbogatije? Svi mi, koji ćemo imati manje pristupa socijalnim uslugama, zdravstvu i školstvu, i koji ćemo trebati sve više “participirati” u plaćanju tih usluga. Vlada će kao i uvijek plakati kako “nema novca” za ovo ili ono, kao da oni nisu ti koji su novac poklonili onima kojima pokloni najmanje trebaju. Sve to je već stara priča, a sve vlade, bilo koje boje, neprestano razbijaju posljednje ostatke socijalne zaštite za obične ljude da bi bogate učinili bogatijima. I svi se prave kao da je ova porezna reforma, kao i sve druge prije nje, nekakva dalekovidna gospodarska strategija. Jedini koji su se u ovoj situaciji usprotivili su studenti, jer je ispalo da će njihov rad kojim većina financira svoje studiranje sada biti puno više oporezovan. Mnoge najveće kompanije ostvaruju ogromne profite upravo zapošljavajući studente kao radnike. Njima se ne trebaju plaćati doprinosi i može ih se škartirati kada god to gazdi odgovara. Studenti su “idealni” radnici, potpuno nezaštićeni i potrošni. Zato je sigurno da vlada neće otežati studentski rad ako kroz njega njihovi prijatelji kapitalisti masno zarađuju. U čemu je onda stvar? Nakon što su se studenti pobunili, vlada i državne institucije su više puta poslale lažljiva priopćenja u kojima su tvrdili da se “sve krivo interpretiralo” i da se studenti neće oporezivati više. Porezna olakšica za zapošljavanje studenata vjerojatno se neće smanjivati, ali to ne znači da će studenti u ovoj priči dobro proći, jer povrat poreza mogu očekivati tek na kraju godine. To je zapravo najbolja slika ove reforme: zaštita interesa kapitala preko leđa radnika.
★
DESNIČARSKE FANTAZIJE O IZRAELU
Vjerojatno ni jedan narod u europskoj povijesti nije toliko puta napadan kao Židovi. Oni su stoljećima bili žrtve pljački, iskorištavanja, nekažnjenih masakara i stalnih zlostavljanja. Većina vlada ih je sve do sredine 20. stoljeća koristila kao žrtvenu janjad za sve probleme koje su vladajuće klase proizvodile. Sve je to kulminiralo u Holokaustu u kojem su gotovo industrijski pobijeni milijuni Židova u suludom projektu koji su izveli njemački nacisti i njihove lokalne sluge poput ustaša. Ali da povijesna patnja jednog naroda ne određuje karakter nenarodnih režima uspostavljenih u njegovo ime najbolje pokazuje primjer Države Izrael. Taj je režim uspostavljen po uzoru na europski kolonijalizam i rasizam, kojeg su Židovi sami u Europi bili žrtvom. Izrael je proizvod masakra i etničkog čišćenja, ali to nije samo njegovo nasljeđe, to je i njegova sadašnjost. Danas nema puno država koje još uvijek koriste sustav apartheida i rasnih zakona, ali Izrael je jedna od njih. Sada još više nego prošlih godina, ta država nastavlja rušiti sela na okupiranom teritoriju i ubijati sve koji se tome protive da bi stvorila mjesto za one koje smatra odabranima i vrednijima. Bez obzira na žrtve Židova, njihov se šovinizam jednako kao i svi drugi šovinizmi hrani neprestanim žrtvovanjem drugih. Ali unatoč svemu tome, uvijek ćete čuti one koji će braniti Izrael kao “demokraciju” koja se brani od “terorizma”. Među njima, paradoksalno, ima i puno naših lokalnih ustaša. To je zato što su se europski nacisti u velikoj mjeri proteklih desetljeća okrenuli zlostavljanju muslimana umjesto Židova, ali po istom modelu kao i ranije. Priča o izraelskoj demokraciji je propagandna fantazija iz vremena Hladnog rata, kada je Izrael, kao npr. i Južnoafrička Republika za vrijeme apartheida, bila posljednja brana zapadnog kolonijalizma od narodnooslobodilačkih pokreta. Tu ulogu utvrde reakcije igra i danas. Zato ne čudi da se domaći desničari toliko oduševljavaju Izraelom. Jer i oni sanjaju upravo o tome: da zlostavljaju druge male narode i služe stranom imperijalizmu.