U očitom dogovoru s imperijalističkim i drugim regionalnim silama, turski diktator Erdogan odlučio je ostvariti svoj dugogodišnji san Okupacije velikog dijela susjedne Siriji. Ta njegova ambicija uključuje i ponovni pokušaj genocida nad kurdskim narodom koji tamo živi te etničkog čišćenja teritorija. Ovo nije prvi puta da turska diktatura tako djeluje: već prije više od pet godina, Erdogan je naoružavao bande džihadističkih koljača da kontroliraju to područje. Najpoznatija od tih bandi je tzv. Islamska država.
U međuvremenu, te su bande poražene od strane kurdskih snaga (YPG/YPJ), u savezu s drugim manjinskim i većinskim grupama koje pristaju na demokratski suživot, umjesto etničkog i vjerskog klanja. Pritom kurdske snage nisu samo spašavale svoju glavu već su i napravile gigantsku uslugu svijetu. Razlog zašto je zadnjih godina puno manji broj terorističkih napada na Zapadu je taj što je preko deset tisuća Kurda poginulo u rušenju tzv. Islamske države koja je te napade organizirala. Sada bi još deseci tisuća novih Kurda mogli poginuti, a milijuni biti iseljeni od strane NATO-članice Turske koja financija džihadiste.
Kurdski YPG/YPJ također nije samo tjerao teroriste, nego je i stvorio jedinstven prostor suživota, tolerancije, demokracije i mira na Bliskom istoku. Ta demokratske revolucija trebala bi služiti kao primjer ne samo za tu regiju nego i ostatak svijeta. Koga onda čudi da najgore šovinističke diktature žele ugasiti taj eksperiment? Turska diktatura i njezini ratovi su zločin protiv čovječanstva. U svim daljnjim borbama, sav normalan svijet trebao snažno podržavati borkinje i borce za slobodu iz YPG/YPJ. Bili mi toga svjesni ili ne, oni ginu i za to da mi živimo u svijetu koji ne oblikuju koljači i satrapi poput Erdogana.