O razmjerima terora koji je u Kraljevini Jugoslaviji bio uperen protiv boraca za demokraciju najbolje svjedoče zatvorske ćelije pune političkih zatvorenika, prije svega komunista. U jednoj od zatvorskih ustanova, logoru Kerestinec nedaleko Zagreba, bilo je zatočeno više od stotinu partijskih aktivista koji su se u vremenu diktature borili za prava radnog naroda i protiv eksploatacije gradskog i seoskog proletarijata. Među njima bilo je radnika, učitelja, književnika, novinara itd… Uoči nacističke okupacije i uspostave fašističkog režima tzv. Nezavisne države Hrvatske, političke elite nisu željele ukinuti logor i pustiti političke zatvorenike.
Prepušteni na milost i nemilost okupatora i njihovih slugu odlučili su potpuno golih ruku u noći s 13. na 14. srpanj 1941. organizirati proboj iz Kerestinca kako bi mogli doprinositi daljnjoj borbi protiv fašizma. Par dana ranije, ustaške su vlasti streljale tadašnje najistaknutije zagrebačke umove također zatvorene u Kerestincu, komuniste poput Božidara Adžija, Otokara Keršovanija i Ognjena Price. Bjegunci pod vodstvom Divka Budaka i Andrije Žaje razoružali su stražu logora i pobjegli. Ustaše su ih hvatali po okolici Zagreba, neke od njih su na licu mjesta izmrcvarili i ubili, a tek mala grupa se uspjela pridružiti partizanima.
Njih 44, koji su ponovno uhvaćeni, premješteni su ustaški zatvor u centru Zagreba, kod današnjeg Trga žrtava fašizma. Nakon toga su odvezeni na Dotrščinu iznad Dubrave gdje su streljani. Na zatvorskom zidu ostavili su sljedeću poruku: “U OVIM PROSTORIJAMA SU PROŽIVJELI SVOJE POSLJEDNJE ČASOVE INTERNIRANI BORCI IZ KERESTINCA, NJIH 44. OSUDU O STRIJELJANJU SU PRIMILI SVI(!) UZDIGNUTE GLAVE, JER ZNALI SU DA UMIRU ZA PRAVEDNU STVAR, ZA STVAR RADNOG NARODA. ŽIVJELA SOVJETSKA HRVATSKA.” Pretpostavlja se da je autor poznati pisac August Cesarec, jedan od streljanih.
Na 77. godišnjicu njihova proboja iz Kerestinca položili smo lovorov vijenac njima u čast. Njihova borba naša je snaga, neka im je vječna slava!
