Prošlost, a vjerojatno i budućnost Osijek-Koteksa jako je slična svim ostalim velikim građevinskim poduzećima u Hrvatskoj. Ogroman rast prihoda počinje potpisivanjem sporazuma iz 2005. godine između Konstruktora, Viadukta, Cesta Varaždin, austrijskog Strabaga te Zagorje Tehnobetona u jednoj poslovnoj udruzi, a Hidroelektre-niskogradnje, Ingre, Kamen Ingrada, GP Dubrovnika i Osijek-Koteksa u drugoj. Oni se ugovorom međusobno obvezuju kako će se dogovarati i dijeliti poslove u cestogradnji. Uglavnom se tu radi o državnim javnim natječajima. Zlatno doba tih građevinskih poduzeća bilo je u vrijeme vladavine Ive Sanadera. U ekspanziji cestogradnje veliki dobitnik bio je i Osijek-Koteks. Rekordne prihode ostvarili su 2008. godine, čak 1,5 milijardi kuna. No, početkom recesije i odlaskom Sanadera s vlasti strmoglavo kreće pad prihoda. Već 2009. godine bilježe pad prihoda u iznosu od 400 milijuna kuna, a tada su u javnost počeli curiti sumnjivi ugovori između HAC-a i građevinskih poduzeća koji su potpisivani iako u to vrijeme Vlada nije predvidjela novac za gradnju, niti je imala projekte, niti su uopće zemljišta bila otkupljena. 2010. godine firma prvi puta bilježi gubitak od 71 milijun kuna, a prihod je samo u dvije godine prepolovljen te je on 2010. iznosio samo 716 milijuna kuna. Iako su već tada imali dugove prema dobavljačima i podizvođačima nikome od njih nije padalo na pamet ići protiv Osijek-Koteksa. Razlog tome je bivši direktor Drago Tadić koji je bio dobro povezan s tadašnjim političkim vrhom i na temelju toga dobivao zagarantirane poslove. Praktički svi poslovi u cestogradnji u Slavoniji bili su rezervirani za Osijek Koteks i lojalne podizvođače. Zadnjih godina počinju problemi i afere. Najveća je svakako ona Drage Tadića koji je osuđen na dvije godine zatvora zbog pokušaja podmićivanja sudaca Vrhovnog suda u slučaju suđenja Branimiru Glavašu. Iako je Tadić bio povezan s cijelim političkim vrhom, upravo je Glavaš kao neformalni vladar Slavonije bio zaslužan za poslove koje je dobivao Osijek Kotekst. Sama činjenica da je Tadić spreman riskirati zatvorsku kaznu kako bi spasio optuženog za ratne zločine dovoljno govori o povezanost Tadića i Glavaša. Kako su krenuli problemi za Osijek Koteks tvrtka je prodana drugoj po veličini austrijskoj građevinskoj tvrtci Alpine Bau. Kako je ulaganje države u cestogradnju gotovo u potpunosti prestalo, firma se našla pred slomom i ušla u predstečajnu nagodbu s dugom od oko milijardu kuna. Prošlu godinu završili su s prihodom od 415 milijuna kuna i gubitkom od 335 milijuna. Osim toga broj zaposlenih se svake godine smanjivao. Krajem 2013. 150 radnika dobilo je otkaz od kojih je samo osam bilo zaposleno u upravi. Ostalih 142 bilo je u proizvodnom sektoru. Od 1050 radnika koliko ih je radilo 2008. godine, danas je zaposleno njih samo 320. Da stvar bude gora krajem prošle godine je i Alpine Bau GmbH podnijela zahtjev za pokretanjem stečaja
zbog nagomilanih dugova. Procjenjuje se da bi zbog toga 500 manjih kompanija povezanih s Alpinom moglo otići u stečaj, što bi dovelo do otkaza za otpilike 5000 radnika. Iako se u izjavama za propast Osijek Koteksa uvijek optužuje gospodarska kriza u građevinskom sektoru, Osijek Koteks je za sada još uvijek živi svjedok kako kriminalna vladavina u državi, ali i firmi te premreženost politike i vlasnika može ubiti nekada najveće poduzeće na istoku Hrvatske.