Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović izjavio je u subotu kasno uvečer da je “migrant”, koji je popodne ozlijeđen tijekom “policijskog postupanja u suzbijanju nezakonitih migracija” na području Gorskog kotara, zadobio težu ozljedu te je prevezen u riječku bolnicu, u kojoj operacija još traje.
Prema do sada prikupljenim saznanjima, vjerojatno je došlo do ozljeđivanja zbog uporabe vatrenog oružja. Ovo nije prvi put da hrvatska policija koristi silu da bi spriječila izbjeglice u potrazi za međunarodnom zaštitom. Nije prvi put ni da koristi vatreno oružje. Prošle je godine hrvatska policija pucala prema kombiju krijumčara koji je prevozio izbjeglice, pri čemu je ranjeno dvoje 12-godišnje djece. Očito im je u tom momentu bilo najvažnije javno pokazati da su odani ideji čuvanja “tvrđave Europe” i tobožnjoj borbi protiv krijumčara, pa i pod cijenu da djeca budu propucana. No ako se vratimo na početak priče, pitanje je što te ljude šalje u ruke krijumčara?
Mediji, raznorazne organizacije i institucije, pa i same izbjeglice (iako im nitko ne vjeruje) upozoravaju na svakodnevno nasilje prema izbjeglicama na vanjskim granicama Europske unije i onemogućavanje njihovog prava na stjecanje azila i međunarodne zaštite. U takvim okolnostima, ne preostaje im ništa drugo nego iznimno rizični “planovi B” – plaćanje krijumčarima, plivanje preko rijeke, penjanje po planinama i provlačenje kroz minska polja. Do toga ne bi došlo da je “plan A” poštovanje osnovnih ljudskih prava.