HOD ZA ŽIVOT NA CRKAVICI
U Zagrebu je nedavno održan “Hod za život, obitelj i Hrvatsku”, odnosno prosvjed kojim se navodno htjelo poručiti da je svaki život vrijedan i da ga treba zaštititi. Zaštita života, zaštita djece, tko se s tim ne bi složio? Osim što prosvjed nema veze sa životom: to je samo još jedna kampanja iste političke grupe koja se povremeno predstavlja kao vjerska, povremeno kao građanska inicijativa, a povremeno kao politička stranka, već kako im paše. Ovdje se naravno radi o zabrani pobačaja upakiranoj u navodnu borbu za život, iako se to organizatori ne usude reći. Nakon što im je propao zadnji referendum i nakon što su propali na zadnjim izborima to je samo još jedan pokušaj da se domognu pozicija. Jer prošli pokušaji im nisu uspjeli zato što su njihove ponude za koaliciju odbili prvo Karamarko, plaćenik MOL-a u Hrvatskoj, a onda i Glavaš, koji je svoje poštenje dokazao desetljetnim pljačkanjem Slavonije, a predanost životu sadističkim ubijanjem civila daleko iza crte bojišnice. Nije da je ekipa oko Željke Markić išta bolja: ta je bogatašica svoje pare “zaradila” lobirajući za strane farmaceutske kompanije po cijelom Balkanu (između ostalog i za Tevu) i tako radila ne samo za interese stranog kapitala, nego i sudjelovala u prljavim poslovima farmaceutske industrije koja živi od isisavanja para iz javnog zdravstva, trovanja stanovništva nepotrebnim lijekovima i uskraćivanja korisnih lijekova siromašnima. Sve “za život i Hrvatsku”, naravno. Da stvar bude gora, borba protiv pobačaja ne štiti “nerođenu djecu”, već samo prisiljava siromašne žene koje si ne mogu priuštiti luksuz djece da idu na ilegalne pobačaje i tako ugrožavaju i svoj život (i riskiraju zatvor), jer bogati uvijek mogu otići obaviti pobačaj u Sloveniju ili Austriju. Bit će prije da je cilj njihove inicijative samo to da se pobačaji ne provode u javnim bolnicama, već u privatnim klinikama kako bi profitirale tvrtke čije interese štite. A to što u ovoj zemlji živi sve manje ljudi nema nikakve veze s pobačajima: to su prije posljedice siromaštva jer ljudi s nesigurnim poslovima, bez posla ili s kriminalno malim plaćama naprosto ne mogu othraniti djecu, a uz to mladi ljudi bježe iz zemlje jer ne mogu prehraniti ni sebe. Što Markić i ekipa nude siromašnima? Nude im zapravo još puno gore od onog užasa koji su nam ponudile sve dosadašnje vlade, i HDZ-ove i SDP-ove: masovne privatizacije, ukidanje socijalnih prava, rušenje cijene rada, subvencioniranje kapitala, odnosno famozne “strukturne reforme”. Kao što jasno kažu u svojem izbornom programu, oni žele učiniti radnu snagu “konkurentnijom”, odnosno jeftinijom, a državu orijentirati “poticanju poduzetništva”, odnosno poklanjati javna sredstva namijenjena bolnicama i školama privatnom kapitalu. Borba za život kažnjavanjem siromašnih, ma dajte. Prava borba za život i Hrvatsku počinje upravo borbom protiv antisocijalnih politika za kakve se zalažu i ovi “konzervativci” i njihovi navodni liberalni protivnici.
★
FRANCUSKA PROTIV ZOR-A
Na najave promjena zakona o radu u ožujku su organizirane najveće demonstracije u Francuskoj u posljednjih desetak godina u kojima je sudjelovalo preko pola milijuna ljudi. Predložene reforme kopija su njemačkog radnog zakonodavstava kojima se želi povećati radno vrijeme i broj niskoplaćenih ugovora na određeno. Od kada su reforme najavljene otpor ne prestaje tako da je do danas bilo organizirano nekoliko masovnih prosvjeda u više gradova u Francuskoj. Osim što se iz ovih prosvjeda razvio i dezorijentiran i politički neartikuliran pokret Noći na nogama (Nuit debout), prosvjednici ozbiljno prijete i “normalnom” funkcioniranju države. Uoči Europskog prvenstva štrajkaju radnici gradskih čistoća, željeznica, rafinerija, avio-kompanija itd. “Lijeva” vlada koja i dalje ne odstupa od ovih mjera odluku je donijela krajnje nedemokratski, odnosno dekretom kojim je izbjegnuto glasovanje u parlamentu. Ovo zaobilaženje formalnih procedura pravda se s ciljem da se “krene naprijed”. Tako opet svjedočimo kapitulaciji parlamentarne demokracije kada se radi o interesu kapitala. Velika nezaposlenost mladih od 25 posto želi se iskoristiti kako bi se fleksibiliziralo tržište rada i kako bi poslodavci došli do još većih profita. Stvorena nezaposlenost, karakteristična za kapitalizam, služi kako da bi smanjila cijena najamnog rada i povećala eksploatacija zaposlene radne snage. Iako nedovoljno zastupljeni u našim medijima, veličanstveni prizori s francuskih ulica svjedoče o svijesti i snazi radničke klase. Premda nedovoljno snažni da bi ugrozili trenutačni poredak, ipak su dovoljni da urode određenom krizom francuske vade. Daljnji rast i radikalizacija protesta urodili bi i padom vlade. Odgovor buržoazije na to je povećanje represije i odustajanje od bilo kakve demokracije. Francuski ministar unutarnjih poslova, Bernard Cazeneuve, prosvjednike je nazvao „šačicom razbijača“ što je ipak točniji opis njega i klase kojoj služi. Nasilnici s vlasti koji ne služe radnom narodu i svoju vlast temelje na sili pravi su razbijači. Stotine tisuća organiziranih radnika na ulici nisu “šačica”, već će biti krajnja presuda šačici eksploatatora.
★
I DALJE NEBRIGA ZA IMUNOLOŠKI ZAVOD
Sva bijeda hrvatske politike vidi se u njenom odnosu prema Imunološkom zavodu. Strateškoj firmi, kako ju vole nazivati, već je nekoliko puta prijetio stečaj u manje od 3 godine. Taj podatak, kada se zna sva važnost i vrijednost Imunološkog, zvuči nevjerojatno. Međutim, razni privatni interesi, nezainteresiranost politike da makar sačuva domaću proizvodnju, kao i kontinuitet uništavanja javnog zdravstva, učinili su da IMZ-u već godinama prijeti gašenje. Od kad je IMZ postao javna institucija nije se napravilo gotovo ništa na što su radnici nebrojeno puta ukazali. Kada se glasno reklo da je potrebno riješiti vlasničke odnose i uložiti novce da se pokrene proizvodnja, tadašnja ravnateljica Kovač je zaprijetila otkazom sindikalnoj predstavnici. Iako je to protuzakonito, nitko od odgovornih nije reagirao. Dolaskom vode do grla odblokiran je račun dioničkog društva kojem pripada imovina i proizvodna sredstva čime je za dlaku izbjegnut stečaj. Dojam kao da se nešto zbog toga napravilo, ustvari, obična je predstava. Ne treba baš velike političke mudrosti da bi se predvidjelo kakve bi negativne posljedice po sadašnju vlast imao stečaj IMZ-a. Ne treba se zavaravati i misliti da se tu radi o nekakvoj progresivnoj politici. Kada se donosio proračun, iz IMZ-a se tražilo: „hitno i cjelovito ulaganja u Imunološki zavod radi konačnog rješenja tog problema koji se već godinama odgađa.“ Niti taj zahtjev nije bio usvojen iako sva odgovornost leži na vlasniku, a to je Republika Hrvatska. IMZ je i dalje tek na početku svoje revitalizacije, a kako je suditi prema dosadašnjem odnosu države prema IMZ-u to i dalje znači neizvjesnost. Borba radnika IMZ-a koju valja istaknuti kao ključnu stvar za očuvanje te institucije i dalje će biti od velike važnosti. Bez pritisaka odozdo ova priča bi odavno bila gotova. Sve te slatkorječive priče o IMZ-u brzo padaju u vodu kada treba napraviti nešto konkretno, zato je važno i dalje nastaviti s pritiskom.
★
TREBAJU NAM “RIFORME”
Postoji više razloga zašto je vladu teško vidjeti drugačije nego kao grupu idiota. Ali možda se to najbolje vidi po onom čime se sami najviše ponose. Nakon više mjeseci nespretnog prepucavanja i preslagivanja liberalni su se mediji sjetili vladi postaviti pitanje “gdje su reforme?” o kojima su obje stranke vladajuće koalicije prije izglasavanja neprestano pričale. Bilo je tu svakakvih obećanja, od promjene izbornog sustava preko državne uprave do pravosuđa je sve je to navodno trebalo voditi prema većoj demokraciji i boljem životu za građane. Umjesto toga, imali smo špijunske igre, postavljanje poslušnika, zauzimanje fotelja i ništa drugo. Kako ne bi ispalo da je odustao od “riformi”, premijer koji još uvijek ne priča jezik i ne razumije gdje se nalazi pripremio je imbecilnu i nepismenu PowerPoint prezentaciju na razini osnovne škole koja je najavljena kao “Nacionalni plan reformi”. U reklamiranje te prezentacije (koja se sastoji od par sličica i natuknica) kao nekog velikog plana, odmah su se uključili skoro svi mediji, na čelu s HRT-om, reklamnom agencijom HDZ-a. U osnovi tom se prezentacijom samo ponavljaju iste stare neoliberalne fraze kao i za vrijeme zadnje vlade. Treba smanjiti “javni dug”, što se prema premijeru čini tako da se privatizira državna imovina, smanje sredstva za zdravstvo i srežu “socijalna davanja”, ako je išta od njih uopće ostalo. Zatim treba “poboljšati poslovnu klimu” što se postiže tako da se novac oduzet socijali preusmjeri privatnim tvrtkama, a državi oduzme dio poreza koji plaćaju najbogatiji i velike kompanije. Siromašni će naravno plaćati isti porez, kao i zadruge ili mali obrtnici. I sve te genijalne mjere će navodno pomoći da padnu kreditne stope, pa će se država lakše zaduživati. A onda dugoročno, u nekoj maglovitoj budućnosti, bi netko od toga trebao bolje živjeti. Ako itko preživi. U međuvremenu će bogatiji živjeti bolje, a siromašniji lošije, jer jebiga, reforme su bolne ali nužne. Barem se tako čini kad nam zemljom upravljaju tupavi korporativni birokrati, provincijalni kamatari, sitni kriminalci i provoditelji interesa stranog kapitala.
★
ZABRANA KOMUNISTIČKIH SIMBOLA?
Crvena akcija od srca pozdravlja sve najave kriminalaca na vlasti i njihovih poltrona o zabrani simbola socijalizma. Između borbe za slobodu i vašeg zločinačkog režima doista ne može postojati nikakav suživot. Vaš pokušaj da vlastite zločine opravdavate “osudom” povijesnih režima ne mogu, međutim, sakriti vašu izdaju, vaše mito koje dobivate od MOL-a, Hypo banke, Teve i drugih privatizacijskih grobara hrvatskih radnika. Ne mogu sakriti ni vaše očajničke pokušaje da nam umjesto vijesti servirate svoje reklame, da kontrolirate medije, da ušutkujete radnike, da pišate po nama i tvrdite da pada kiša. Kriminalcima koji su na vlasti doista ne ostaje ništa drugo nego da kriminaliziraju one koji im se protive. Vaš je problem samo jedan: šta god da napravite mi vas ne možemo mrziti više. Naš je glavni cilj bio i ostao da osiguramo da se više nikada ne ponove zločini vas i vaših prijatelja iz opozicije i da vašu diktaturu kapitala zajedno sa svim njenim predstavnicima zauvijek pošaljemo na smetlište povijesti.