10. srpnja 1932. u Njemačkoj je održan prvi skup nove organizacije koja se zvala Antifašistička akcija. Osnivanje te organizacije rezultat je dugih nastojanja Komunističke partije Njemačke (KPD) da omogući jedinstvo radničkih organizacija, komunista, socijalista i sindikata u otporu rastućem nacizmu koji je postojao sve opasnije oružje kapitala u borbi protiv radnika. Osnivanje AFA je izravna reakcija na napad na komuniste koji su dan prije izvele grupe nacista, a organizacija slijedi tradiciju radničkih grupa kao što su Borbeni savez Crvena fronta (RFB) i Borbeni savez protiv fašizma (KGF) koje su ranije organizirali komunisti da bi branili radničke kvartove od napada nacista.
Antifašistička akcija bila je nužnost za njemačke revolucionare koji su bili pod sve jačim udarom nacista. Kako su njemački kapitalisti u trenucima krize sve teže kontrolirali narodni bunt i organizirane radničke akcije, tako su se sve više oslanjali na silu i represiju za što su im najbolje služili nacisti. U Njemačkoj, kao i u mnogim drugim zemljama prije i poslije, fašizam je bio zadnje sredstvo obrane diktature kapitala od revolucije. I u ovoj posljednjoj krizi kapitalizma, kako raste borbenost masa, vladajuće klase mnogih zemalja (Grčka, Španjolska, itd.) sve više odustaju od šminke parlamentarizma, napadaju teško izborena politička prava radničke klase i prihvaćaju sve represivnije mjere obračuna s masama u pokretu. Iako povijesna njemačka Antifašistička akcija nije ispunila svoju osnovnu zadaću zaustavljanja fašizma kao sredstva borbe protiv revolucije i narodne demokracije, ona je bila posljedica ispravnog shvaćanja glavnih zadataka revolucionarnih snaga. Fašizmu se moramo suprotstaviti i politički i fizički, u javnosti i na ulici. U svakoj narodnoj borbi, vladajuća klasa uvijek se naposljetku pouzda u fašističke horde da silom spašavaju raspadajući sistem. Zato ne može biti uspješnog revolucionarnog pokreta koji ne bi bio spreman da se svim potrebnim sredstvima suprotstavi fašističkoj prijetnji, i ne može biti uspješnog antifašističkog pokreta koji u sebi ne bi uključivao revolucionarnu borbu protiv kapitalizma, inicijatora i stvaraoca fašističke prijetnje.