Ove godine obilježava se deseta godišnjica spajanja dviju najvećih oružanih grupa u Indiji u Komunističku partiju Indije (Maoista) (KPI-M) osnovanu 21. rujna 2004. Korijeni maoističke partije sežu još u šezdesete godine 20 st. kad je došlo do velikog ustanka siromašnih seljaka u selu Naksalbari u državi Zapadni Bengal. Ustanak koji je krenuo 1967. sa zahtjevom podjele zemlje traje i danas, a grupe koje vode gerilsku borbu organizirane u Narodnooslobodilačku gerilsku vojsku (NOGV) kao dio KPI – M nazivaju se naksaliti. U proteklom desetljeću borbe u političkim, vojnim, gospodarskim i kulturnim sferama život je izgubilo oko 2 500 naksalita.
Revolucionarni pokret u Indiji među najsnažnijima je na svijetu zahvaljujući ponajprije razumijevanju stvarnosti u kojoj djeluje. Proturječja današnje Indije, koja je istodobno zavisna zemlja, ali i relevantna izvoznica kapitala, koja je rastrgana između feudalnih odnosa i interesa koje imperijalisti ostvaruju pomoću kompradorske buržoazija na vlasti čine Indiju potencijalno “najslabijom karikom imperijalizma”. Iako je od formalne nezavisnosti prošlo više od pola stoljeća strani gospodari i dalje upravljaju Indijom samo na perfidnije načine. Njihova prisutnost vidljiva je u multinacionalnim kompanijama koje dolaze kako bi eksploatirale radnike i pljačkale zemlju ne mareći za živote radnika. Katastrofalnu ekonomsku politiku vođenu u interesu multinacionalnih kompanija provode organizacije kao što su MMF, Svjetska banka i Svjetska trgovinska organizacija koje stvaraju okove zavisnosti. U održavanju takvog stanja pomaže im indijska država koju imperijalisti naoružavaju i treniraju kako bi ratom protiv naroda spriječila revoluciju. Unatoč svem “napretku”, blještavim reklamama i tehničkoj robi široke potrošnje utjecaj nazadne tradicije i dalje je veoma jak. Stanodavci i zajmodavci i dalje imaju kontrolu nad velikim udjelom seljakovog viška. Zemlja pripada malom broju zemljoposjednika, dok nekoliko stotina milijuna ljudi živi ispod granice siromaštva. Žene su diskriminirane i izložene svim oblicima nasilja. Kastinski sustav i dalje je živ i veoma snažan. Potiče se mržnja prema Adivasima i zatiru se nacionalna prava. Oko 25 posto indijskog društva čine tzv. parije, ljudi bez ikakvih prava koje policija svakodnevno ubija. Unatoč svem napretku, feudalne strukture i vrijednosti kastinskog sustava i patrijarhata i dalje ostaju.
Kompradorska buržoazija svim se silama trudi da zasjeni realnost u kojoj živi potlačeno stanovništvo ukazujući na razvoj gradova i korporacija, izvoz kapitala itd. No, većina stanovništva u gradovima živi u bijedi slamova daleko od blještavila. Zbog pohlepe, pljačkanja resursa i grabeža za zemljom ljudi se tjeraju sa svojih posjeda na kojima su bili generacijama. Pritom im se negiraju temeljna ljudska prava, a svaki protest brutalno se krši. Ta “nova” klasa iznikla je iz agenture kolonijalnog sistema i kao takva zauvijek je ovisna o svojim stranim gospodarima. Kao sluge imperijalista, uspjeh temelje na rasprodaji zemlje, ljudi i resursa. Kako bi očuvali svoj položaj oni čuvaju brahmanske feudalne vrijednosti, jezgre svega reakcionarnog u Indiji. Ove prepreke sprječavaju razvoj i napredak zemlje, unatoč svem njezinom potencijalu. Novom demokratskom revolucijom iskorijenit će se feudalna autokracija i imperijalistički utjecaj, a uspostaviti će se narodna demokracija. Uspjeh koji je maoistička partija ostvarila zajedno sa svojom vojskom već je vidljiv. Na mjestima gdje je uništena indijska država, u gerilskim bazama u središnjoj i istočnoj Indiji, stvara se novo društvo s novim oblicima narodne vlasti, revolucionarnim narodnim odborima. Na području pod vlašću odbora uništen je kastinski sustav, a vlast feudalnih autoriteta i plemenskih starješina predana je u ruke organa političke moći naroda.
Nova demokratska vlast najveći je uspjeh naroda izborenog kroz narodni rat. Revolucionarni narodni odbori na seoskom nivou direktno su birani od svih punoljetnih ljudi svakih dvije do tri godine s mogućnosti da se članove opozove u bilo kojem trenutku. Svi muškarci i žene imaju jednaka prava i podjednako su zastupljeni. Svatko ima pravo na sastajanje, organiziranje, štrajk i protest, pravo da živi s kime hoće, pravo na osnovno obrazovanje na vlastitom jeziku, pravo na minimalnu zaposlenost, osnovnu medicinsku skrb itd. Po prvi puta u Indiji su za sve omogućena sva demokratska prava.
Revolucionarni narodni odbori bave se svim aspektima života: obranom, financijama, poljoprivredom, trgovinom, industrijom, pravosuđem, obrazovanjem i kulturom, zdravstvom i socijalnom skrbi, zaštitom šuma i službama za odnose s javnošću. Iznad seoskih odbora dolaze područni odbori koje čine delegati nižih odbora. Po istom principu šalju se delegati u okružne odbore. Tako se osnažuje narodna vlast i daje poticaj stvaranju narodne vlasti koja će zamijeniti indijsku državu.
Iako su centri nove političke snage još uvijek relativno mali, već su omogućili smislenije živote temeljene na suradnji i kolektivu bez stoljetnih gospodara. Zemlja je osigurana za sve seljake s malo ili bez zemlje. Žene na organiziranom području imaju pravo na pola zemlje. Ide se ka izjednačavanju plaća za jednak rad. Ukinuta su sva ograničenja i porezi na šumske plodove koji se sada slobodno prikupljaju. Zabranjen je novi ulaz multinacionalnim kompanijama i tvrtkama domaće buržoazije. Odbori pomažu seljacima na sve moguće načine kako bi kultivizirali svoje posjede i kako bi se povećala produktivnost rada. I partija i vojska sudjeluju u proizvodnom radu.
Razvojem klasne borbe dolazi do razvoja kulturnog života. Smanjuje se utjecaj običaja i rituala i suprotstavlja se nasilnom preobraćenju Adivasa na hinduizam ili kršćanstvo. Adivasima je omogućen novi životi u kojem njeguju svoju prepoznatljivost. Muslimanska manjina nije izložena pogromima i šovinističkim napadima. Odbori su omogućili tzv. dalitima, najnižem dijelu parija, život dostojan čovjeka. Žene se podupire u njihovoj borbi za oslobođenje. Razvojem ženskih organizacija eliminirana je seksualna eksploatacija i ponižavajuća praksa, a broj prisilnih brakova i nakaradnih običaja je smanjen. Žene su sada pod manjim društvenim i psihičkim pritiskom. Svi ovi rezultati i ostali koji su doveli do revolucionarnih promjena u životima ljudi plod su više od tri desetljeća borbe i mnogih žrtava.
Kao odgovor na jačanje revolucionarnog pokreta, Indija je započela kontra-revolucionarnu operaciju „zeleni lov“ sredinom 2009. koja se intenzivira iz dana u dana. Ta operacija je podupirana i vođena od američkog imperijalizma kao rat protiv naroda. Ona je ustvari lov na glave članova KPI-M i NOGV u kojem se nemilosrdno ubijaju Adivasi i ostale mase koje se bore za svoja prava. U akciji su angažirane indijska vojska, policija i plaćeničke paravojne bande koje čine zločine protiv naroda nimalo se ne razlikujući od britanskih kolonijalista po pljački, paljenju, silovanju, ubojstvima itd. Protiv slabo naoružanih i značajno malobrojnijih naksalita angažirano je preko pola milijuna dobro naoružanih plaćenika pojačanih bespilotnim letjelicama. Nastupom svjetske krize koja je potresla Indiju pojačao se očaj i divljanje države. Onemogućivši eksploataciju prirodnih bogatstava stranim i domaćim korporacijama kojima je Indija na različite načine predala zemlju narod im pomrsio račune.
Osim nasilja kojim želi ugušiti revoluciju, država sve radi kako bi podijelila ljude. Koristi taktiku “nagrađivanja” obećavaju stanovnicima politička prava, ekonomski prosperitet i slično sve s ciljem kao bi izolirala maoiste i suzbila revolucionarni pokret, uništila nove političke snage i blokirala širenje narodnog rata. Gerilskom taktikom NOGV suzbija napade superiornijih državnih trupa. U dugotrajnom narodnom ratu cilj nije kontrola teritorija, već zaštita svojih revolucionarnih snaga. To znači izbjegavanje sukoba s velikim trupama i čekanje prilika za udarac na male jedinice da bi gubitci bili što manji.
Za razliku od agresora, snaga naksalita u tijesnoj je povezanosti s masama. Mase sudjeluje u akcijama i njihovoj pripremi, osiguravaju hranu, zaštitu i informacije, pomažu u održavanju zaliha i odbijaju surađivati s neprijateljem. Važan dio vojske je i narodna milicija koja štiti sela od reakcionarnih grupa koje znaju dolaziti po osvetu. U narodnom ratu žene se bore s muškarcima rame uz rame. Sve to utječe na nemogućnost indijske države da slomi otpor revolucionarnog pokreta. Povodom desete godišnjice, KPI-M pozvala je indijski narod da krene putem narodnog rata šireći borbu u sve kutke zemlje jer je alternativa tome još više oduzimanje, ovisnosti i uništavanja. Represivni Modijev režim čini sve kako bi eliminirao revolucionarni pokret čiji uspjeh, već sada ima historijski značaj za cijeli svijet. Zadaća je svih progresivnih snaga da šire vijest o narodnom ratu, da govore o zločinima indijske države protiv vlastitog naroda i zločinačkog zelenog lova koji je odnio tisuće života, sve kako bi obranio položaje feudalnih i kompradorskih struktura te interese imperijalizma. Iako je otvoren lov na glave komunista borba za oslobođenje zemlje se širi, jača i dolazi do sve više ljudi.
Širimo vijest o narodom ratu i novoj demokratskoj revoluciji!
Crveni pozdrav borcima za slobodu!