Zagreb Pride je godišnji prosvjed za jednakost, a protiv predrasuda. To nije ni “cirkus” ni “nametanje”, nego pokazivanje činjenice da su većina u ovoj zemlji oni koji ne dijele ljude na vrednije i manje vrijedne. Zato je važno da je i ove godine preko deset tisuća ljudi sudjelovalo na Prajdu. Zadnjih godina i protivnici ravnopravnosti imaju svoje povorke kojima žele podijeliti ljude u skladu sa svojim feudalnim idejama. Da bi se pokazalo da ti neprijatelji slobode, unatoč svim autobusima i potpori režima, ne mogu voditi glavnu riječ, trebala je demonstracija onih koji se žele aktivno boriti za ravnopravnost svojih susjeda, suradnika i prijatelja koji su lezbijke, gejevi, biseksualne i transseksualne osobe itd… Pokušaje policije i režimskih medija da umanje važnost Prajda treba gledati kao njihovo svrstavanje protiv ravnopravnosti.
Kad smo kod policije, njih je i ove godine bio više stotina. To dovodi do sulude situacije da policija radi nekakve špalire prema sudionicima za koje nitko nije siguran da li “čuvaju” ili prijete sudionicima. Policajci naravno na Prajdu ne rade ništa, osim što stalno daju debilne komentare i došaptavaju se s prolaznicima kako bi sebi i drugima dokazali da su još uvijek ostali kreteni, makar zbog posla moraju “čuvati pedere”. I ta je beskorisna policija onda uvijek nekakav dokaz da je Prajd skup i da ga zato ne treba održavati. Nema nikoga u ovoj zemlji tko bi se usudio napasti skup od deset tisuća ljudi. Ranijih godina, Prajd su ionako napadale samo kukavice koje su mislile da je “pedere” lako napast jer su bezopasni.
Takve su se kukavice odlučile povući zato što je skup zadnjih godina jako velik. “Pederi” su se znači kroz duge godine održavanja Prajda sami obranili, tako što su bili hrabriji od debila. I to je najbolja lekcija zagrebačkog Prajda: samo hrabro i ulice su naše.