Neprijateljski i eksploatatorski odnos kapitalističkog sistema prema ženama najjasnije je vidljiv baš na Dan žena. Može se činiti ironično, ali zapravo, vrlo je logično da sistem koji mrzi žene nakaradno izobličuje praznik koji slavi snagu i borbenost potlačenih žena – radnica.
Dan žena danas, ženama se obraća kao glupačama željnim ruževa, parfema, spa-tretmana i dobrog osmomartovskog seksa. Komplekse im se dodatno nabija veličanjem uspješnih i visoko pozicioniranih žena uz naglasak da su taj uspjeh postigle zahvaljujući vlastitoj izvrsnosti, trudu i sposobnosti. To bi trebao biti dokaz da sve žene mogu biti ravnopravnije i slobodnije, a one koje to nisu, očito nisu dovoljno sposobne. Na ovaj se način umjesto ženske snage i borbenosti slavi ženska poniznost i poslušnost, a slava Dana žena i ženska prava otimaju se iz ruku potlačenih žena, radnica, tj. onih koje su ih krvavom mukom izborile, i daju se na uživanje privilegiranim ženama, ženama iz one klase koja eksploatira žene.
Visokopozicionirane i poslovno uspješne žene svoja dostignuća nisu ostvarile vlastitom mukom ni vlastitom sposobnošću. Borba potlačenih žena prvo im je omogućila pravo na obrazovanje i radna prava, a zatim im je rad tih istih potlačenih žena osigurao lagodan život.
Gadljivo je na Dan žena danas gledati ismijavanje ženske borbe kroz čestitanje ženama iz klase koja tlači radnice. Licemjerno je na Dan žena poklanjati cvijeće ženama kad više nema tekstilnih tvornica, a žene koje su tamo radile bačene su na ulicu. Sramota je na Dan žena mjeriti ravnopravnost privilegiranih žena u dobro plaćenim zanimanjima kad su radnice te koje trpe stvarni teret oduzimanja prava i neravnopravnosti.
Da bi feminizam stvorio ženski pokret i nastavio žensku borbu on se mora zalagati za interese najšireg, potlačenog sloja žena, mora uzeti u obzir konkretne uvjete većine žena, a to znači da mora biti proleterski. Iskrivljavanje poante ženske borbe tipično je za liberalni feminizam koji se zalaže za interese žena iz privilegiranih klasa da bi im osigurao još bolji status unutar kapitalističkog društva. Jasno je da to nije feminizam koji će doprinijeti emancipaciji žena. Emancipacija žena bit će moguća jedino dokidanjem kapitalističkog sustava u revolucionarnom procesu u kojem će žene sudjelovati ravnopravno sa svojim muškim drugovima.