U sjećanje na slavnu borbu čikaških radnika 1886. godine koji su zahtijevali zakonsku odluku o osmosatnom radnom vremenu radnička klasa diljem svijeta u kontinuitetu obilježava Prvi maj. Kroz povijest Međunarodni praznik rada je postao sinonim za demonstracije, štrajkove, otpore, blokade, jednom riječju za borbu radničke klase u obrani od diktature kapitala.
Prvi maj je nerijetko bio i puno više od kratkotrajnog ispoljavanja nezadovoljstva, on je imao i historijsko značenje koje je označavalo prekretnicu u životu radničke klase. Jedna takva prvomajska proslava je bila održana u Zagrebu davne 1940. kada su radnici masovno izašli na ulice unatoč pokušaju režimskog sindikata, tadašnjeg Hrvatskog radničkog sindikata, da odvede radnike na izlet, odnosno grah, u Samobor. Radnici su se oduprijeli napadu policije, zaustavili strojeve u cijeloj industriji, a posao je obustavilo 90 % radnika u Zagrebu. Rijeke radnika su se prelijevale ulicama Zagreba u kojima su žene i omladina bili u prvim redovima i činili do tada nezamisliv udio. Dotadašnje proslave buržoazija je svakakvim smicalicama, od organiziranja izleta po šumama daleko od njihovih vila do slanja naoružanih batinaša na goloruki narod, uspješno ugušila, ali te godine radnici se nisu povlačili, već su po prvi put proslavili onako kako su htjeli, u centru grada. Niti kundaci, niti fašisti, niti pucnjava, niti kordoni policije, a niti konjica nisu bili dovoljni da zaustave proletarijat. To iskustvo i smjer beskompromisne borbe koji je radnička klasa zacrtala organizirana u klasnom sindikatu vođenom od KPH, tadašnjem Ujedinjenom radničkom sindikalnom savezu, bilo je od ogromnog značenja i slobodno se može reći da je s tom proslavom proletarijat ušao u predrevolucionarno razdoblje.
Iako su okolnosti drugačije te je tadašnja proslava organizirana u jeku imperijalističkog rata, posljedice tadašnje krize manifestiraju se u ekonomskom smislu na isti način i danas. Ogromna nezaposlenost, bijeda, smanjenje nadnica, a povišenje troškova života te palete raznih mjera štednje su problemi s kojima je suočena radnička klasa i zasigurno dovoljan povod za izlazak na ulicu u borbi za elementarna prava. Već tradicionalno gledamo o sukobima između radnika i policije u mnogim zemljama, dok se u Hrvatskoj Prvi maj obilježava, također, tradicionalno. Nažalost, ta tradicija je takva da ide na ruku buržoazije koja za Prvi maj spava mirnije nego li i ijedan drugi dan u godini. I ne samo da mirno spava, već ima priliku uživati u predstavi „žutih“ sindikata odnosno svojih socijalnih partnera koji je su za tu proziru predstavu ipak malo preplaćeni. Središnji prosvjed na Trgu u Zagrebu u kojem su sindikalne glavešine dijelile nekakve žute karton kao da je u pitanju kakva igra, a ne surova egzistencija stotina tisuća ljudi je naišao na očekivani bojkot radničke klase. „Prosvjed“ je napravljen upravo tako da ne remeti lijepi sunčani dan buržoaziji, a opet da se zastave sindikata podignu i pomalo vijore za poneku fotografiju da bi se mogle plaće opravdati. Umjetni odlazak prema Markovom trgu, koji je trebao valjda predstavljati nekakav radikalni iskorak i svjedočiti tome da su frazetina koje su glavešine bacale preko razglasa ozbiljno utemeljene, bio totalni fijasko. Čak je i policija koja uvijek voli demonstrirati svoju snagu dočekala sindikaliste u svečanim uniformama. Da predstava završi u što komičnijem tonu vrata na Markovom trgu su se zatvorila. I dok su sindikalni birokrati glumili da im je to teško palo i ono malo sindikalnog članstva se razbježalo tako da su doslovce njih četvorica ostali sami.
Slike iz drugih gradova su bile ipak puno tužnije tako da smo recimo svjedočili tučnjavama za porciju graha u Splitu ili pomami za reklamnim majicama i kapama u Osijeku. Oni koji su krivi za situaciju u kojoj jesmo danas su, nažalost, mogli uživali u velikom uspjehu. Umjesto da je opravdani gnjev i očaj usmjeren prema sistemu, prema uzroku naših problema, on je bio manifestiran na takav način, jako daleko od pravog cilja, dok je kod velike većine bio i ovoga Prvog maja zatomljen. No, zatomljeni gnjev će kada tada izaći, a onda će na spomen proslave Prvog maja buržoazija imatinoćne more.
Da damo Prvom maju borbeni karakter napravljene su akcije u kojima smo istaknuli određene klasne zahtjeve. Nesumnjivo je da će razbuktavanjem klasne borbe ti zahtjevi doći u prvi plan, a njihovo ostvarenje će neminovno biti povezano i s rušenjem klasnog sistema!