Jedan od najrazvikanijih projekata ove Vlade, projekt kojim se Hrvatska tobože izvlači iz krize, jest projekt “investicija u energetici” kojeg posebno agresivno gura najomraženiji čovjek u zemlji, “prvi potpredsjednik” vlade Radimir Čačić. Tim projektom zamišljeno je da se u Hrvatskoj napravi niz elektrana i druge infrastrukture uz “suradnju” stranih kompanija i banaka. U čemu je problem u ovim projektima? Kao prvo, “ulaganje” ovdje, kao i obično, znači pogodovanje kapitalu, uglavnom stranim multinacionalnim kompanijama da ostvaruju velike profite iskorištavajući resurse i rad radnika zemlje koja tobože “prima ulaganja” i iznose proizvedeni višak vrijednosti iz zemlje. Kao drugo, u ovim energetskim projektima, posebno se bezobzirno ignoriraju sva pravila namijenjena zaštiti prirode i stanovništva.
U Plominu, projekt izgradnje nove elektrane predstavlja se kao rekonstrukcija postojeće iako se ovim projektom kapacitet više nego udvostručuje, što je izravno suprotno prostornom planu. Također, i u Plominu, i u Ombli pokušava se manipulirati studijama utjecaja na okoliš kako bi ih se umanjio zdravstveni i drugi rizik za okoliš i stanovništvo. Tako se u Plominu ponovo planira graditi elektrana na ugljen, koji se mora uvoziti i čiji se pepeo ni u postojećim elektranama ne skladišti na način koji bi osiguravao sigurnost lokalnog stanovništva, a koji ima jako nepovoljan utjecaj po kvalitetu zraka. Još tragičnija je studija koju je naručio HEP za projekt hidroelektrane Ombla u kojoj se tvrdi da dubrovačko područje nije ugroženo od potresa, unatoč poznatim znanstvenim činjenicama, a sve kako se ne bi otežavao proces “investiranja” od strane EBRD. Razlog zašto se sve ovo radi nije jedan ili dva nesposobna političara, nego sustavna politika ignoriranja interesa naroda radi pogodovanja kapitalu. “Zaobilaženje pravila” namijenjenih zaštiti okoliša i stanovništva služi tome da privuče strane kompanije kao što je njemački RWE koji je u zadnjih dvadeset godina tranzicije preuzeo veći dio energetskog biznisa u srednjoj Europi i na Balkanu, od Poljske do Bugarske i koji već sad drži Plomin, a trebao bi sudjelovati i u gradnji nove elektrane. Pogodovanje multinacionalnim kompanijama i “prilagodbe u projektima” su upravo ono što je RWE tražio, i dobio od Vlade. Dragan Marčinko, predsjednik Upravnog odbora Centra za praćenje poslovanje energetskog sektora i investicije nedavno je uspio izjaviti kako su zaštita okoliša i lokalna zajednica neke od najvećih prepreka investicijama, te kako Hrvatska ima daleko previše zaštićenog teritorija. Vlasti kukaju zato što zdravlje i interesi naroda otežavaju besramno bogaćenje multinacionalnih kompanija. Takva politika moguća je samo tamo gdje se sustavno guši demokracija radi interesa kapitala, dakle samo u diktaturi kapitala.