Božić 1943. Zagrepčani su dočekali zavijeni u crno. Krajem te godine ustaški režim, nemoćan da stane na kraj Narodnooslobodilačkom pokretu, pojačao je represiju i krenuo s javnim vješanjima patriota. Na današnji dan 1943. ustaše su počinile kukavički zločin objesivši 16 istaknutih antifašista u Dubravi. Ti domoljubi su među Zagrepčanima poznati kao prosinačke žrtve. Povod za taj stravičan događaj bila je diverzantska akcija u selu Sopnica kada je njemački garnizon dignut u zrak. Među obješenim taocima istaknuto ime bilo je ono Bogdana Ogrizovića koji je bio predsjednik Narodnooslobodilačkog odbora za Zagreb. Nacističke sluge su se s razlogom okomile na istaknute ljude u NOO-ima jer su Odbori bili tijela neposredne demokracije od čega strahuju sve buržoaske vlasti. Odbori su tijela u kojima široke mase stanovništva imaju učešće u donošenju odluka i rješavanju svih društvenih pitanja. Oni su osnova za rušenje kapitalističkog sustava jer takvom neposrednom organizacijom radnici i eksploatirani zamjenjuju sistem buržoaskog vladanja u interesu manjine novim mehanizmom vladanja u interesu većine. Danas nije dovoljno sjećati se obješenih drugova samo kao boraca protiv fašizma ili ih oplakivati kao nevine žrtve što liberalni falsifikatori čine. Njihova borba i dani životi uloženi su u stvaranje boljeg i pravednijeg društva od ovog današnjeg. Reakcija se okomila na njih jer je njihova borba rušila temelje kapitalističkog sustava koji niti danas nije u stanju zadovoljiti elementarne potrebe čovječanstva. Sjećanje na pale drugove znači ići putem socijalizma kojim su i oni išli, sve ostalo je obmana. U spomen na ubijene drugove u Dubravi na mjestu zločina stoji spomenik kod kojeg smo zapalili 16 svijeća isto kao što su ih Zagrepčani palili u svojim domovima na Božić 1943.