Marksističko-lenjinistička komunistička partija Turske i Sjevernog Kurdistana (MLKP) nedavno je odaslala poziv za formiranje internacionalnih brigada za obranu demokratske revolucije u Rojavi (Zapadnom Kurdistanu) po uzoru na slične dobrovoljačke jedinice iz cijelog svijeta za vrijeme Španjolskog građanskog rata. Ta je partija od samih početaka prisutna u borbama protiv bandi takozvane “Islamske države” (ISIS) u Rojavi kao i u Južnom Kurdistanu (formalno dio Iraka) gdje igra jednu od ključnih uloga rame uz rame s kurdskim pokretom. Petoro drugarica i drugova iz MLKP-a je do sad poginulo u borbi. Ovdje dajemo dio razgovora s internacionalnim borcima koji su se odazvali na MLKP-ov poziv.
Većina njih za revoluciju u Rojavi prvi put je čula preko revolucionara iz Turske. Nije im trebalo dugo da zaključe kako “moraju biti tamo”. Neki od njih smatraju kako im to što dolaze iz imperijalističke zemlje daje obavezu da se bore za slobodu naroda Bliskog istoka. No svi su ovdje prije svega zato što za njih biti komunistom ili komunisticom znači sudjelovati u revoluciji.
Paco i Martos iz Španjolske, Deniz Özgur i Arya Yeter iz Turske, te Thälmann, Avaşin i Ernesto iz drugih zemalja Zapadne Europe (radi sigurnosti skrivamo zemlju porijekla) trenutno se nalaze u Rojavi u sastavu međunarodne jedinice čije je formiranje pokrenula Marksističko-lenjinistička komunistička partija Turske i Sjevernog Kurdistana (MLKP).
Dio međunarodnih boraca prolazi obuku u sastavu brigade Jedinica narodne zaštite (YPG) zadužene za obranu Serekanija u najistočnijem od triju kurdskih kantona – Džeziri. Paco i Martos članovi su Komunističke obnove (Reconstrucción Comunista), revolucionarne organizacije iz Španjolske. Ta organizacija od ranije održava drugarske odnose s revolucionarima iz Turske i Kurdistana, pa je njihov angažman nastavak internacionalističke solidarnosti.
Ne može se pasivno promatrati revolucije
Paco nam u kampu za obuku objašnjava svoje razloge za priključenje borbi: “Kao marksistu-lenjinistu bilo mi je neprihvatljivo ostati doma dok se ovdje događa revolucija. Morao sam doći pomoći svojim drugaricama i drugovima u borbi”. No dio Pacove motivacije proizlazi i iz solidarnosti prema prema borbi kurdskog naroda općenito. “Mi ovdje branimo kurdski narod od terora bandi takozvane Islamske države, to je zajednička borba Kurda i komunista”.
Njegov drug i suborac iz Španjolske Martos dodaje: “Da, revolucija u Rojavi je borba protiv snaga fašizma, brutalnih i krvoločnih bandi koje teroriziraju narode u regiji. Ali revolucija ovdje je također i primjer svim revolucionarima u cijelom svijetu, a mi smo ovdje da probamo proširiti tu borbu i drugdje gdje je potrebna”. Španjolski drugovi impresionirani su odlučnošću otpora u kantonima Rojave.
“Unatoč svoj represiji koju ovaj narod trpi desetljećima otpor ne posustaje”, objašnjava Martos. Posebno žele odaslati poruku svih iskrenim komunistima i revolucionarima u svijetu: “Kurdski narod se bori za cijeli svijet, a mi kao marksisti-lenjinisti moramo pokazati solidarnost. Možda nije svaka organizacija spremna u ovom trenutku poslati borce ovdje, ali solidarnost se treba iskazivati svim dostupnim sredstvima”.
Svako se treba pitati što je učinio za ovu borbu
Dok španjolski drugovi prolaze obuku, MLKP nastavlja rad s drugim organizacijama na pripremi i dostavi pomoći revoluciji. Uključeno je više organizacija iz Europe i Latinske Amerike, a njihovi dobrovoljci stalno pristižu. Jedan od njih je i Thälmann Demircioğlu (ilegalno ime) koji je postao komunist prije tri godine nakon što je došao u kontakt s revolucionarnim organizacijama iz Turske i Kurdistana u Europi.
“Prvo pitanje koje sam si postavio bilo je gdje sam potreban? Ja nisam Kurd, ali kako dolazim iz imperijalističke zemlje ovo mora biti i moja borba. Po meni danas se svaki komunist mora pitati ‘što sam ja učinio za ovu revoluciju’ i ‘koja je moja uloga kao revolucionara u ovome’?” Nakon završetka obuke Thälmann će biti priključen jedinici na fronti kod Serekenija. “Uzbuđen sam što se konačno priključujem borbama.”
Priča nam o promjenama koje revolucija donosi stanovništvu. “Imperijalisti tvrde kako u 21. stoljeću ne posotoji klasna borba i kako revolucije više nisu moguće, ali ovdje se događa stvarna revolucija, posljedice osjećaju svi, a život se organizira na demokratskim osnovama.” Thälmann osobito poziva druge komuniste da se priključe borbi: “Iskustvo borbe ovdje bit će važno i za revolucije u drugim dijelovima svijeta”.
Teški i ponosni trenuci
Avaşin i Ernesto (ilegalna imena) članovi su MLKP-a od ranije, a odrasli su u obiteljima turskih političkih emigranata u Zapadnoj Europi. Nalazimo ih na prvoj liniji fronte blizu Serekenija. Između njihovih i pozicija neprijatelja nalazi se samo stotinjak metara praznog terena, a i jedni i drugi su ukopani među ostacima kuća.
Neprijatelj povremeno gađa njihove pozicije minobacačem, a borci YPG-a i borkinje Jedinica ženske zaštite (YPJ) uzvraćaju noćnim akcijama. “Za nas je ova linija koju branimo i linija obrane čovječnosti protiv mraka i reakcije. Ovdje smo došli na poziv Partije i ovdje u praksi branimo njezine pozicije.” Avaşin smatra da je revolucija u Rojavi “nada za ostatak Svijeta” i zato poziva ostale revolucionare da je obrane u praksi.
Linija koju brani pod neprestanim je napadima od listopada 2013., a borbe su se povremeno odvijale i kuću po kuću u Serekeniju i okolici. Ernesto je također napustio svoj život u Zapadnoj Europi da bi se posvetio borbi u Rojavi. “Revolucija je pod stalnim napadima neprijatelja slobode i nema važnijeg zadatka revolucionara od obrane te revolucije. Zato sam ja sretan što sam ovdje i proživljavam ove teške, ali i ponosne trenutke.”
Povezuje nas jezik revolucije
Deniz Özgür prisjeća se boraca MLKP-a poginulih u obrani revolucije u Rojavi: Serkana Tosuna, Suphi Nejata Ağırnaslıa, Sibel Bulut i Oğuza Saruhana. “Drugarice i drugovi su svoje živote ugradili u ovu revoluciju i ja sam sretan da mogu slijediti njihov primjer.” Objašnjava kako je tzv. ISIS oružje imperijalista koji žele ugušiti svaku ideju drugačijeg i boljeg svijeta. “Zato mi ovdje branimo tu ideju, mogućnost da stvari budu bolje za narod”.
Nakon obuke Deniz je proveo dosta vremena s drugim međunarodnim dobrovoljcima. “Na početku smo se bojali da ćemo se teško sporazumijevati jer smo iz različitih zemalja i ne govorimo iste jezike. Ali otkrili smo da se jako dobro razumijemo jer znamo što mislimo i jer dijelimo zajednička shvaćanja i ideale. Naš zajednički jezik je jezik revolucije. Sve ostalo je manje važno.”
Poziva i ostale iz njegove etnički miješane crnomorske regije u Turskoj da se priključe. “Ovo može biti početna točka za oslobođenje cijelog Bliskog istoka. Za nas iz Turske ovo je posebno važno jer ovdje možemo u praksi pokazati svoju predanost bratstvu među narodima u regiji. Gruzijci, Grci, Hašini, Lazi i drugi mali narodi iz moje regije ovo dobro razumiju. Trenutno nema boljeg mjesta za potlačene narode da se bore za vlastito oslobođenje od Rojave.”
Ovdje sam kao komunistica
Arya Yeter također ovu revoluciju vidi kao povijesnu prekretnicu koja može voditi oslobođenju Bliskog istoka. “Ono što je posebno važno za ovu regiju je da je ovo prije svega ženska revolucija”, objašnjava Arya. “Kao komunistica smatram da je ovo najvažnije mjesto na kojem se trenutno mogu boriti.” Kao i općenito među braniteljima Rojave, žene i među internacionalnim dobrovoljcima igraju istaknutu ulogu – kako kaže Arya “žene ovdje pišu povijest”.
Posebno hvali svoje međunarodne suborce s kojima dijeli položaje. “Ljudi iz cijelog svijeta dolaze se ovdje boriti da bi pokazali zajednički otpor imperijalizmu i njegovim pomagačima lokalnim reakcionarima. To je jako važno i zato je ovo naša zajednička revolucija. Sigurna sam da će ono što se desi ovdje imati odjeka puno šire. Zato je važno da su drugovi iz različitih zemalja ovdje i da formiramo međunarodne jedinice.”
I Arya upozorava kako ograničena potpora iz vana nije dovoljna. “Kao marksisti-lenjinisti moramo preuzeti odgovornost koju nam je povijest dodijelila u ovom trenutku. Također je moramo preuzeti kao žene jer budite sigurni da je svaki napad na teritorije kantona u Rojavi i napad posebno na žene, ali i na ljudskost općenito. Ovo je naša revolucija i mi smo njezini subjekti. To od nas zahtjeva i da se uključimo na pravi način.”