U jeku Francuske revolucije, kada su se građani i kmetovi Francuske borili za svoja ljudska prava, nešto još radikalnije odvijalo se u francuskoj koloniji Haitiju. Velika većina tamošnjeg stanovništva bili su robovi oteti u Africi i natjerani silom da rade na plantažama šećerne trske, pamuka i kave, koje su donosile ogromne profite njihovim “vlasnicima”.
Ti su robovi rekli nešto što gotovo nikome u Francuskoj tada nije palo na pamet: da su i robovi i crnci jednako ljudi, koji imaju jednako pravo na slobodu. Nakon 15 godina teške borbe (od 1791. do 1804.) Haiti je postao prva zemlja robova koja se oslobodila kolonijalnih okova. Njezin razvoj kasnije su spriječile imperijalističke sile poput Britanije i SAD-a, ali Haiti je svejedno ostavio neizbrisiv trag u svjetskoj povijesti. Nakon ove pobjede bilo je sve teže braniti ideju ropstva. Do kraja 19. stoljeća ono je službeno zabranjeno u svim zemljama svijeta. Haiti je tako dokazao povijesnu istinu: revolucije otvaraju vrata prema humanijem svijetu. Staro kolonijalno ropstvo je poraženo, borba za ravnopravnost i slobodu se nastavlja.