Krajem prošle godine Adris grupa je postala većinski vlasnik Croatia Osiguranja. Inače ta tvrtka je sa 32% udjela najveća osiguravajuća kompanija na našem tržištu. Samo u prvih devet mjeseci prošle godine ostvarila je bruto dobit od 106,7 milijuna kuna, a za isto vrijeme ostvarila je i premiju od 2,11 milijardi kuna. Sve te brojke pokazuju dobre financijske rezultate, pa prodaja Croatia Osiguranja nikako nije logična. Pogotovo jer je trenutak za prodaju došao u najgore vrijeme – tijekom financijske krize kada dionice i nekretnine vrijede manje nego ikada. No, Vladina medijska mašinerija nas već mjesecima uvjerava da je to nužnost i da ćemo ovako napokon imati ulaganja za kojima vapimo već godinama.
Pa tako u nizu članaka u Jutarnjem listu možemo pročitati kako Croatia Osiguranje osim što prikazuje “nerealno visoku vrijednost nekretnina u knjigama ima i dosta spornih kredita i obaveza”. No unatoč tome, Adris grupa je samaritanski dala “takvu ponudu da im nitko ne može prigovoriti da su CO dobili povoljno”. Poentiraju da je Vlada “učinila sve što je mogla da Croatia osiguranje ostane hrvatska tvrtka” što je vjerojatno opravdanje za smiješno nisku cijenu po kojoj je prodana jer domaći kapitalist je navodno puno bolji od onog stranog.
Na kraju Adris je kupio 39,7% dionica Croatia Osiguranja u iznosu od 119 milijuna eura. I, to nije sve. Nakon što ulože u tvrtku 110 milijuna, eura moći će postati većinski vlasnici 60% tvrtke. Preračunato u dionice ispada da ih je svaka koštala oko 6000 kuna. Kad samo spomenemo kako je 2007. godine jedna dionica vrijedila 20.000 kuna to je dovoljan pokazatelj svog apsurda ove prodaje. Kako je CO najjača tvrtka na tržištu i konstantno ostvaruje dobit, ta cifra Adris grupi vratit će se u jako kratkom roku. Koliko je suluda cijela ova stvar pokazuje i nedavna prodaja još jednog osiguravajućeg društva, Basler Osiguranja, koja je prodana za četiri puta veću cijenu. (Basler je preuzet od strane austrijskog Uniqa Insurance Group koja je kupila podružnice u Hrvatskoj i Srbiji). Basler je zauzimao tek 4,5% hrvatskog tržišta, premijski prihod iznosio je 53,7 milijuna eura, a njegova prodaja iznosila je oko 70 milijuna eura. Važna činjenica unutar ove usporedbe je da Basler već godinama posluje s gubitkom, dok to kod Croatia Osiguranja nije slučaj. Ukoliko vam ni ovo nije dosta, čudna računica ide dalje. Kapital Croatia Osiguranja procijenjen je na 1,8 milijardi kuna s lanjskom dobiti od 123,4 milijuna kuna, a Baslerov kapital je 328,2 milijuna kuna, a godinu je završio s minusom od 51 milijun kuna. Dakle, u konačnici ispada da je Baslerov jedan posto udjela na hrvatskom tržištu stoji 17,3 milijuna eura, dok jedan posto Croatia Osiguranja stoji oko 3,7 milijuna eura. Osim što je prodaja apsurdna, moguće da se tijekom godina pokaže da je i protuzakonita.
Godinama je Croatia Osiguranje bilo mjesto gdje su političke elite uhljebljivale svoje političke podobnike. Prva veća afera veže se uz HDZ-ovu vlast kada je Jadranka Kosor zbog političke trgovine CO prepustila svojim koalicijskim parnerima iz HSLS-a. Oni su u tvrtku poslali Hrvoja Vojkovića. Mladi direktor shvatio je doslovno ulogu provoditelja interesa HSLS-a u Croatiji osiguranje, pa je u tvrtki zaposlio stotinjak članova te stranke ili osoba od važnosti za nju. Našlo se, tako, mjesta i za supruga tadašnje predsjednice HSLS-a Đurđe Adlešič, Staška Adlešića. Za njegova mandata i Croatia Osiguranje se našlo pod lupom USKOK-ovih istražitelja koji su se bavili poslovanjem Fimi Media i tokovima novca u crnim fondovima HDZ-a.
Danas je predsjednik uprave CO Krešimir Starčević. On je bio zamjenik predsjednika Hrvatskog fonda za privatizaciju u mandatu Račanove vlade, a nakon toga je bio član uprave Hypo banke. Iz doba HFP-a Starčevića su sustizale optužbe da je stekao golemu imovinu što nisu mogli pokriti njegovi redoviti, legalni prihodi. Prozivalo ga se da je sudjelovao u malverzacijama sa zemljištem i nekretninama kupujući posrnule tvrtke za male novec. Starčevića se optuživalo i da je pogodovao Hypo banci dok je radio u HFP-u. Postavljen je na čelo CO na direktno inzistiranje Ministra financija Slavka Linića. Jasno je kako se politička trgovina ne veže samo uz jednu stranku. Sve su kronično korumpirane. Croatia Osiguranje je samo sredstvo za ostvarivanje raznoraznih financijskih i inih malverzacija.
Od afera nisu bile ‘cijepljene“ ni tvrtke u sastavu grupe Croatia osiguranja, poput Croatia Leasinga i Croatije osiguranje Ljubuški. Uprava Croatia Leasinga iz 2009. predvođena Krešimirom Dretarom, prijavljena je DORH-u za malverzacije teške 17 milijuna kuna sa nekoliko tvrtki koje se bave prodajom automobila. Koncem prošle godine, medijima u susjednoj BiH dostavljena je pak opsežna dokumentacija o malverzacijama u Croatiji Ljubuški u kojoj se, među ostalim, poslovodstvo tereti za nezakonito financiranje predizbornih kampanja HDZ-a u Hrvatskoj.
Ova direktna sprega politike i kapitala jasno je vidljiva i u ovoj privatizacijskoj priči. Drugi najveći dioničar Adris grupe je Plinio Cuccurin, vlasnik 12,91 posto njihovih dionica. Cuccurin je uspješan političar u Istri, bivši kandidat za Istarskog župana, te kandidat na parlamentarnim izborima. Njegova službena funkcija u Adrisu je savjetodavna. On je njihov pravni savjetnik te kako ima dosta veza u visokoj politici savršen čovjek za vezu s Vladom.
Prodaja Croatia Osiguranja još je jedan primjer kako se sustavno uništava zajednička imovina zbog privatnih interesa. Koliko god nas korimpirani političari i njhova propagandna mašinerija uvjeravala da je ovo najbolje rješenje, privatizacija Croatia Osiguranja i ostalih sličnih poduzeća služi samo da se kratkoročno napuni državni proračun i džepovi privatnika koji će onda ubirati plodove toga godinama.