Jučer je ispred sjedišta Ine prosvjedovalo više od tisuću radnika iz svih sektora kompanije protiv pilot projekta Postanite poduzetnik kojim se Inine benzinske postaje daju u franšizu. Radnici procjenjuju da će izdvajanjem benzinskih postaja u franšize bez posla ostati 2800 radnika, a očekuje se i rezanje plaća za 40% kao i rezanje ostalih radničkih prava. Prije nekoliko dana u medije su izašli financijski rezultati Ine za 2013. godinu. Preko noći dobitak se pretvorio u gubitak, te se time stvorila podloga za opravdanje dodatnih ušteda preko leđa radnika. Prvi korak je uvođenje već spomenute franšize čime bi plaće radnika spale na iznos od 2.800 do 3.200 kuna, a novi poslodavac radnicima čak nije dužan ni ponuditi stalni radni odnos. Osim financijskog izvješća, u medijima je objavljena i MOL-ova poslovna strategija, kojom je predviđeno da Rafinerija nafte Sisak bude zatvorena tijekom ove godine, a rafinerija nafte Rijeka 2018.godine, što iz MOL-a nikada nisu opovrgnuli. Već godinama rafinerija Sisak služi kao skladište derivata iz Mađarske. Rafinerija trenutačno prerađuje samo 500 tisuća tona nafte godišnje, što je četiri puta manje od stvarnih mogućnosti. Svake godine se priča o modernizaciji rafinerija, no očito da je to samo mazanje očiju pošto je plan zatvoriti obje rafinerije u što kraćem roku. Ne treba uopće govoriti što bi to značilo za stotine ljudi koji su zaposleni u Sisku i Rijeci. No te rafinerije nisu izuzeci. Ina u proteklom desetljeću gotovo uopće nije ulagala u nalazišta nad kojima je imala koncesije. To pokazuju i statistički podaci. Drastičan je pad investicija u segmentu istraživanja i proizvodnje u iznosu od 83% u odnosu na 2009. godinu (kada je MOL dobio većinska upravljačka prava) i pad državnih rezervi za 50% od 2005. godine. Time su ugrožena radna mjesta više od trećine zaposlenika Ine. U samo zadnje tri godine iz INA Grupe otišlo više od 3000 radnika. Odgovore na ova pitanja ubuduće Inini zaposlenici više neće moći dobiti direktno od upravo, pošto po novom kolektivnom ugovoru zaposlenici više neće smjeti imati svog predstavnika u nadzornom odboru Ine. Iako je poznata stvar kako je Ina već godinama predmet političke trgovine, zadnjih godina se provodi sustavno uništavanje poduzeća. Od gubitka koncesije za iskopavanje nafte u Siriji, pa sve do gašenja nekoliko rafinerija zbog navodne neisplativosti. Niti jedna od tih rafinerija ne radi punim kapacitetima pa se samim time i generiraju financijski gubici. Umjesto modernizacije i povećanja proizvodnje, Uprava radi uštede preko leđa radnika, a sebi isplaćuju ogromne bonuse. Kao organizacija podržavamo svaku borbu radnika protiv sustavnog smanjivanja radničkih prava u Ini, kako na ovom prosvjedu tako i na svakom idućem.