Iako su najzaslužnije za poraz tzv. Islamske države (Daeš), kurdske Jedinice narodne i ženske zaštite (YPG/YPJ) sada su izložene udruženom napadu vojske turskog diktatora Erdogana i s njim povezanih džihadističkih grupa. Sve zemlje koje su se do jučer klele u svoju predanost borbi protiv terorizma, sada šutke gledaju teroristički napad na jedini slobodni teritorij u Siriji. Tim povodom objavljujemo intervju s glasnogovornicom YPJ-a napravljen krajem prošlog mjeseca.
Jedinice ženske zaštite (YPJ), Sirijske demokratske snage (SDF), Jedinice narodne zaštite (YPG) i komunisti pružaju snažan otpor okupacijskom napadu turske države. Kako ocjenjujete taj otpor?
Daeš, al-Kaida i slične grupe sudjeluju u ovom napadu na narode Sirije, na arapski i kurdski narod u Afrinu. Napadaju svom snagom i iz zraka i sa zemlje kako bi opkolili Afrin. Na tisuće turskih vojnika mobilizirano je na granici s Afrinom, no borci YPG-a, YPJ -a i MLKP-a [Marksističko-lenjinističke komunističke partije Turske i Kurdistana] unutar Sirijskih demokratskih snaga bore se protiv tih napada svim srcem. U profesionalnom smislu, turskoj vojsci zadajemo teške udarce. Do sad je ubijeno na stotine okupatorskih vojnika, no turska država prikriva svoje žrtve. Napadaju civile, žele slomiti volju ljudima u Afrinu, napadaju čak i izbjeglice iz drugih regija u Afrinu. No, naši ljudi se brane legitimno držeći se svog zavjeta da će se boriti unutar principa samoobrane. Baš kao što su žene u Kobaniju ušle u povijest, baš kao što su simbol njihovog zavjeta bile Arin Mirkan, Sehid Revana i Sehid Gelhat [borkinje pale u Kobaniju], isti će zavjet u Afrinu simbolizirati Sehid Zilan i Sehid Neval. Kultura otpora u YPJ-u reflektira se u otporu u Afrinu. Za vrijeme otpora dosegli smo novi stupanj heroizma koji će žene nastaviti širiti.
Očito je da su reakcionarne zemlje regije zajedno s Rusijom utrle put ovom napadu. Unatoč svoj toj potpori, smatrate da turska država nije stigla daleko. Kako procjenjujete situaciju?
Iako Çavuşoğlu [turski ministar vanjskih poslova] tvrdi da Turskoj ne treba “dozvola”, Rusija nije bila neobaviještena u vezi napada. Da Rusija nije dala zeleno svjetlo, Turska ne bi napala. Područje oko Afrina je pod zračnom kontrolom i radarom Rusije. Kad je turska država napala, Rusija je prekinula rad svoje radarske stanice i maknula svoje vojnike iz regije. Prošlo je već dosta vremena, a Rusija još uvijek nije dala izjavu, što znači da se Rusija slaže s ovim napadom. Rusija je, kao i turska država, odgovorna za ove masakre. Naš narod to neće zaboraviti i neće to prihvatiti. Nećemo se predati. Unatoč svim tim teškim napadima, naši ljudi nisu napustili ni svoje gradove ni svoja sela i zemlju. YPG, YPJ, MLKP i druge snage unutar SDF-a brane ovu zemlju zajedno s našim ljudima. Svi su oni zauzeli svoje mjesto u ratu. Svi sastanci koje Rusija organizira u Sočiju govoreći da će “riješiti probleme u Siriji” baziraju se na lažima. Tim sastancima žele obmanuti narode Sirije. Da zaista žele riješiti probleme, nikada ne bi pristali na turski napad koji je sam po sebi protivan rješavanju problema u Siriji, usmjeren je protiv mira. Za svoje vlastite interese pogoršavaju krizu. Ubijaju sirijske narode, okupiraju njihovu zemlju, a sve radi svojih interesa.
Kako gledate na Erdoganovu izjavu “Napustit ćete Afrin na ovaj ili onaj način”?
Erdoganova izjava istinski tjera na smijeh. Ni dijete ne bi tako nešto izjavilo. Tko bi se usudio reći “ova zemlja nije vaša” onima koji žive na toj zemlji tisućama godina. Tu nema logike. Erdogan je kao Pinokio. Pa ti narodi tamo žive tisućama godina. Druga stvar, Afrin nikada nije zatvorio svoja vrata izbjeglicama. 250.000 migranata živi a Afrinu. Ljudi u Afrinu su podijelili svoj kruh na dva dijela, pola izbjeglicama, pola djeci. Nažalost, Erdogan je ubijao izbjeglice. Obitelj iz Idliba u bombardiranju je izgubila sedmero svojih rođaka. Kome Erdogan priča takve priče? Tko vjeruje u to? U tim masakrima ubijaju se djeca. Žele uništiti Afrin i provesti etničko čišćenje. Kako gledati na takvu situaciju iz perspektive ljudskih prava? Međunarodna javnost, Rusija i SAD nisu osudile te masakre, a to znači da su svi oni odgovorni. Gdje su oni koji govore o demokraciji, gdje su ta ljudska prava, gdje je mir? Sastaju se u Sočiju, Ženevi, Astani. Svi oni lažu da zavaraju narod. To je jedina procjena koja možemo dati.
Mislite li da otpor u Afrinu sliči na onaj u Kobaniju?
Prije svega, želim čestitati svima koji su tri godine oslobađali Kobani. Otpor u Kobaniju je zaista postao simbol. I otpor žena i otpor naroda bio je značajan. Snage koje su podržavale ISIS u Kobaniju, pristaše su turskih okupatora u Afrinu danas. Kako smo ih uništili u Kobaniju, tako ćemo ih sve uništiti i u Afrinu. U Afrinu ćemo provesti “otpor našeg vremena” s nenadmašnom i jedinstvenom borbom i otporom. Sloboda za nas leži u otporu, u duhu slobode, u ideji slobode. Nećemo dozvoliti nijednoj sili da zauzme naše slobodu. Ako ne želimo da nam zemlja bude okupirana a narod zarobljen, moramo braniti svoju slobodu. Mi, kao YPG, YPJ i SDF, držimo se svog obećanja koje smo dali našem narodu od revolucije u Rojavi pa do danas. I dalje ćemo biti organizirane i požrtvovne snage našeg naroda. Tjednima neprijatelj napada svom snagom. Ali uporno doživljavaju poraze. Za našu slobodu i slobodu našeg naroda spremni smo dati život. Naš je slogan “Možemo živjeti samo slobodne”. To otvoreno i jasno poručujemo turskoj državi.
Što biste poručili ljudima u svijetu koji ovo prate?
Svi se narodi moraju suprotstaviti okupaciji Afrina kako bi ispunili svoju ljudsku dužnost. Pozivamo međunarodne snage, UN, demokratske i ljudskopravaške organizacije da izvrše svoje obveze. Ljudskopravaški promatrači trebali bi doći i vidjeti na licu mjesta kako okupatorska turska država vrši masakre nad ljudima. Na njima je da brane ljudska prava u Afrinu. Još jednom želim naglasiti da smo se kao YPJ borili podnoseći žrtve od prvog dana revolucije do danas. U Afrinu ćemo učiniti još više. Danas, stotine starih i mladih žena stoje u Afrinu i poručuju: “Ne možete nas oboriti, pretvorit ćemo se u bombe i eksplodirati.” YPJ će ispuniti svoje obećanje svojem narodu i vodstvu.