Kao što već svi znaju, kampanja “Narod odlučuje” navodno je skupila dovoljan broj potpisa da se raspiše referendum o promjenama izbornog sustava. S obzirom na to da na izbore jedva izlazi pola birača, a da detalje izbornog sustava poznaju samo jako dobro upućeni novinari i političari, vijest ne bi trebala biti uzbudljiva. Ipak, to je već tjednima glavna tema i vjerojatno će to ostati u sljedećim mjesecima. O čemu se tu radi? Iza kampanje “Narod odlučuje” zapravo stoji sekta Željke Markić koja izmjenama izbornog zakona želi olakšati ubacivanje svojih ljudi na liste drugih stranaka.
Za većinu nas potpuno je svejedno hoće li postojati tri ili samo jedan preferencijalni glas i hoće li prag biti 4 ili 5%, ili će izborne jedinice biti ovakve ili onakve. To je važno samo onima koji žele podvaljivati svoje pijune u koridore moći kako bi nedemokratski krojili politiku u korist sebe i svojih zaštitnika. Željka Markić i njezina sekta dobro znaju da ljude ne zanimaju detalji izbornih pravila. Zato su naglasak stavili na staru taktiku huškanja na manjine. Iako su npr. predstavnici Srba na prošlim izborima dobili više glasova od svih njezinih pijuna, sekta Željke Markić zna da samo huškanjem protiv manjina može privući dovoljno pažnje da se politički nametne, baš kao što je to napravila 2013. s pravima LGBT osoba.
Problem Sabora i drugih tijela vlasti nije u tome što u njima ima i par Srba, nego u tome što su baš svi predstavnici koji tamo sjede sluge kapitala. Sekta Željke Markić ne samo da to ne želi promijeniti, nego zapravo želi dodatno pojačati sve antisocijalne i proturadničke politike koje su do sada provodile vlade i HDZ-a i SDP-a. To je staro pravilo: oni koji jednom rukom pokazuju na vaše susjede i pokušavaju vas nahuškati na njih u pravilu imaju drugu ruku u vašem džepu. Tko vas okreče protiv Srba ili pedera, to čini samo zato da bi vas podijelio i nakon njih zajebao i vas. I nije u tome svemu problem to što postoje referendumi ili u tome što bi narod navodno trebao biti “glup”, kao što tvrde elitisti iz SDP-a i drugih liberalnih organizacija.
Problem je u tome što i na referendumima, kao i na izborima, predstavnici kapitala ucjenjuju birače i iskorištavaju svoj politički i ekonomski utjecaj da bi se varanjem naroda održali na pozicijama. To je svakodnevica diktature kapitala, koja se nije promijenila samo zato što jedna sekta želi svrgnuti s vlasti drugu frakciju. Svatko tko ne želi biti “korisna budala” Željke Markić mora se usprotiviti njezinim planovima iza kojih nikad ne stoji ništa dobro. Isto tako, svatko tko ne želi biti “korisna budala” druge frakcije kapitala ne smije vjerovati da će ga zaštititi Plenković, SDP ili Ustavni sud. Tko želi slobodu i socijalnu pravdu, taj se za njih mora izboriti bez predstavnika interesa kapitala s jedne i s druge strane.
Demokracije nema i ne može biti bez socijalne jednakosti. Sve dok pare kroje izborne liste i “namještaju” izbore, u tijelima će sjediti predstavnici interesa kapitala. A takvima je uvijek bilo u interesu da ljude nahuškaju jedne na druge, da bi prikrili svoju pljačku.