Čile, Ekvador, Haiti… To su samo neke od zemalja Latinske Amerike u kojima se ovih dana održavaju veliki protesti protiv vlasti pod kontrolom desničarskih oligarha i njihovog zaštitnika – velikog susjeda na sjeveru, SAD-a. Posebno su veliki prosvjedi u Čileu, gdje je kroz proteklih dana više milijuna ljudi izašlo na ulice u gigantskim prosvjedima o kojima mediji uglavnom šute. Zašto? Zato što je Čile “rodno mjesto” neoliberalizma.
To je zemlja u kojoj su neoliberalne ekonomske politike uvedene na bajonetama vojnog puča. Prije 46 godina CIA je organizirala vojni udar ekstremno desničarskih elemenata u vojsci, pod vodstvom Augusta Pinocheta, protiv izabrane ljevičarske vlade. Masovni zločini i ubojstva tisuća ljevičara, sindikalaca i boraca za ljudstva prava koje je provela hunta “očistili” su teren za “pravi” kapitalizam kakav su zagovarali neoliberalni ekonomist Milton Friedman i drugi.
Friedman je u međuvremenu postao glavni “učitelj” za većinu vlada u svijetu, iako je aktivno podržao jednu od najkrvavijih diktatura u drugoj polovici 20. stoljeća. On je i danas ekonomski “bog” za samozvane ekonomske stručnjake po vladama, medijima i fakultetima u zemljama poput Hrvatske, Srbije itd. Njegove politike su međutim donijele samo katastrofu. One su bogate učinile bogatijima, siromašne siromašnijima, a zemlje gorim mjestom za život. To je priča koja zvuči poznato i nama i Čileancima.
Čileanski predsjednik Pinjera proglasio je rat vlastitom stanovništvu koje eksperimente više nije željelo trpiti, ubio više desetaka prosvjednika na koje je poslao vojsku i zatvorio preko pet tisuća ljudi. Kao što je došao na tenkovima, neoliberalizam se sada očajnički nastoji održati na vlasti tenkovima. Zato milijuni Čileanaca na ulicama kod nas nisu vijest. Oni koji su na vlasti dobro znaju da je Čile naša budućnost.