Prije godinu dana, 9. veljače, nesretno je poginula drugarica Yasemin Çiftçi, članica Marksističko-lenjinističke partije Turske i Sjevernog Kurdistana. Borba protiv nepravde kroz povijest je tražila najveću žrtvu, a upravo ju je hrabra Yasemin bila spremna dati. Od kada se uključila u revolucionarni pokret kao srednjoškolka nikada se nije štedjela i već za života postala je simbolom akcije i otpora nove komunističke mladosti. Upravo zbog njenog iznimnog karaktera stekla je povjerenje da izvršava najopasnije i riskantnije zadatke. Njeno veliko srce prestalo je kucati za vrijeme akcije kada je zbog tehničkog problema eksplodirala bomba.
Iako je njenom smrću plaćena visoka cijena, njena žrtva svakim se danom pokazuje kao sve značajnija i služi sve većem broju ljudi kao inspiracija. Omražen turski režim neprestano pokazuje da je jedini mogući način njegovog egzistiranja sve veća diktatura. Vojno-fašistička diktatura odobravana od strane imperijalističke Europske unije i SAD-a prednjači po svojim terorističkim akcijama, a nedavna ubojstva tri kurdske aktivistice u Parizu samo su nastavak višedesetljetne politike protiv koje se Yasemin odlučno borila. Takvu politiku posebice trpi kurdski narod nad čijim statusom svijet zatvara oči, a zbog koje su ubijene desetine tisuća ljudi bez naznake da će se to zaustaviti. Sve puniji zatvori, sve veći progoni, sve jače klasno, nacionalno, i rodno potlačivanje, sve agresivnija politika prema susjednim zemljama su osnove karakteristike turske države. Svaki novi zločin turske države samo je korak naprijed prema jačanju revolucionarnog pokreta. Onoga kojemu će Yasemin biti vječna snaga i inspiracija, a koji će nju učiniti besmrtnom. Godinu dana bez tebe iako si s nama u svakoj našoj akciji, svakoj našoj borbi…